Europski parlament je u utorak usvojio uredbu EU-u o obnovi najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja koja su u lošem stanju do 2030. i svih ekosustava do 2050. godine.
O mjerama su pregovarači parlamenta prethodno postigli dogovor s državama članicama, odnosno Vijećem EU-a, te će one postati obveza članica Unije.
Izvješće o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obnovi prirode na ovotjednoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu podržalo je 329 zastupnika dok je protiv bilo 275. Suzdržana su bila 24 zastupnika.
Nova pravila bi trebala obnoviti biološku raznolikost i degradirane ekosustave u kopnenim i morskim područjima država članica i doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena.
Obvezujući ciljevi
Uredba postavlja obvezujuće ciljeve u sedam područja djelovanja, kao što su obnova kopnenih, obalnih i slatkovodnih ekosustava, obnova morskih ekosustava, obnova urbanih ekosustava, obnova prirodne povezanosti vodotoka i prirodnih funkcija susjednih poplavnih područja, obnova populacija oprašivača i obnova šumskih ekosustava.
Države članice trebat će u svojim nacionalnim planovima definirati kako će ispuniti te ciljeve. Iz mjera su izuzeta područja koja se koriste za vojne svrhe i ključna su za nacionalnu obranu, a predviđena je mogućnost odgode ciljeva u slučaju iznimnih socioekonomskih posljedica.
Prijedlog izazvao oštre polemike među zastupnicima
Europska komisija je u lipnju 2022. predložila zakon o obnovi prirode pošto je više od 80 posto europskih staništa u lošem stanju. U prijedlogu se navodilo da bi države članice trebale obnoviti najmanje 20 posto područja koja su u lošem stanju do 2030., 60 posto tog područja do 2040. i 90 posto tog područja do 2050. godine.
Prijedlog Uredbe koji je iznijela Europska komisija izazvao je oštre podjele među desnim zastupničkim klubovima, s jedne strane, i socijalista i zelenih koji su prijedlog zagovarali, a u pregovorima Vijeća i Parlamenta prvotni ambiciozniji ciljevi Komisije su umanjeni.
Negodovanje pučana
Zastupnički klub Europske pučke stranke isticao je da bi zakon u obliku u kojem je predložen doveo “do smanjenja proizvodnje hrane, povećao bi cijene, dodatno ugrozio sigurnost hrane u Africi i blokirao infrastrukturne projekte koji su ključni za klimatsku tranziciju”.
HDZ-ov eurozastupnik Tomislav Sokol isticao je, primjerice, da “ako preoštrim mjerama idete ograničiti mogućnost ribarenja i kočarenja dogodit će vam se to da više na tržnicama i u restoranima nećete moći kupovati ribu iz Jadrana, već uvoznu ribu”.
Prijedlog su u postupku tri odbora Europskog parlamenta odbacila, no u srpnju prošle godine tijesno je prošao glasanje na plenarnoj sjednici. Prijedlog je podijelio je i hrvatske lijeve i desne zastupnike koji su različito tumačili utjecaj zakona na hrvatske ribare.
Matić: obnova staništa u interesu je ribara
Hrvatski eurozastupnik, socijaldemokrat Predrag Fred Matić, potpredsjednik Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta i izvjestitelj u sjeni za uredbu u tom odboru, ističe da se mjere odnose isključivo na 20 posto ugroženih područja i da se njihovom obnovom stvaraju uvjeti za oporavak ribljeg fonda, a ujedno i posla za ribare.
Matić je za Hinu rekao da je konačna verzija teksta u skladu sa zahtjevima eurozastupnika te da se “na par mjesta kroz novu verziju teksta češće spominje nužnost sigurnosti opskrbe hranom jer je to bio jedan od kamena spoticanja u pregovorima gdje desne stranke i dio liberala tvrdi da se kroz obnovu prirode ne smije ugroziti opskrbni lanac prehrane, odnosno da na primjeru obnove morskih staništa, količina isporučene ribe potrošačima i građanima mora ostati ista”.
“Vrlo bitno za naglasiti, radi istinitog informiranja naših građana i ribara, je da ukoliko hrvatski znanstvenici procjene da su ugroženi primjerice Telašćica, Lastovo i Vis, onda će se mjere obnove implementirati na 20 posto tih ugroženih područja, a ne na 20 posto cijelog Jadrana. Ali očuvanje Jadrana je najvažniji korak; bez toga neće biti riba i morskih plodova za našu djecu i unuke”, napomenuo je.
Autonomija
Matić ističe da se obnovom staništa “poboljšavaju i ekonomski izgledi za ribare”. “Veći riblji fond znači veće ulovne kvote, a ujedno i povećanje prihoda ribara”.
“Ono što je posebno bitno za naše ribare je činjenica da mjere obnove nisu nužno poistovjećene s lovostajem nego i postavljanjem ograničenja ulova, korištenjem selektivne ribolovne opreme, ili primjerice sađenjem morskih trava, obnavljanjem koraljnih grebena i drugim metodama za koje država odluči da su primjerene za određeno ugroženo područje. Uostalom, područja koja su devastirana ili opustošena ne obiluju ribom pa ulov na tim područjima niti nije zagarantiran. Ključna poruka je: nitko ribarima neće nametati kako i što, to će Hrvatska sama procijeniti i provesti, temeljem znanstvenih analiza i u konzultacijama s našim ribarima”, tumači SDP-ov eurozastupnik.
Povezane vijesti
