Anamneza rata - kronologija neovisne Ukrajine

Grabancijaš prenosi Reutersovu kronologiju glavnih političkih zbivanja u kratkoj povijesti neovisne Ukrajine.

1991.: Leonid Kravčuk, lider Sovjetske republike Ukrajine, saziva građanski referendum na kojem Ukrajinci zdušno potvrđuju htijenje neovisnosti. Kravčuk postaje prvi predsjednik nezavisne države.
1994.: predsjedanje Ukrajinom preuzima Leonid Kučma. Njegov je mandat iste godine označilo odricanje od nuklearnog arsenala – tada po razornoj moći trećeg na svijetu. Ukrajina status nuklearne sile gubi u zamjenu za garancije sigurnosti, uključujući štovanje njezine neovisnosti i suverenosti. Ključni dokument, Budimpeštanski memorandum, potpisuju Rusija, Sjedinjene Američke Države i Britanija.

2004.: proruski kandidat za predsjednika Ukrajine, Viktor Janukovič, proglašava pobjedu ali biva suočen s optužbama o prijevari i namještanju glasova. Slijedi godina građanskih previranja, u povijest upisana kao Narančasta revolucija, koja kulminira izvanrednim predsjedničkim izborima i pobjedom proeuropskog i prozapadnjačkog kandidata Viktora Juščenka.
2005.: Juščenko zavjetuje izlazak iz ruske orbite i približavanje NATO-u i Europskoj uniji. Za premijerku imenuju bivšu šeficu energetske kompanije Juliju Timošenko čiji mandat okončavaju unutarnji sukobi prozapadnjačkih snaga.
2010.: Janukovič odnosi novu pobjedu u predsjedničkoj utrci protiv Timošenko. Rusija i Ukrajina postižu sporazum o cijenama prirodnog plina u zamjenu za produljenje ruskog zakupa crnomorskih luka na poluotoku Krimu.

2013.: Janukovičeva vlada u studenom suspendira pregovore o trgovini i pridruživanju s Europskom unijom i traži oživljavanje gospodarskih veza s Moskvom. Zaokret rezultira mjesecima građanskih prosvjeda u Kijevu. Putin optužuju Zapad za poticanje i potporu previranja.
2014.: europski političari otvoreno potiču velike prosvjede na Trgu neovisnosti (Maidan) u Kijevu. U nasilju stradavaju deseci ljudi. Parlament u veljači izglasava nepovjerenje i opoziv Janukoviča koji bježi iz zemlje. Nekoliko dana kasnije naoružani ljudi ulaze u zgradu parlamenta na Krimu i podižu rusku zastavu. Stanovnici poluotoka 16. ožujka izlaze na referendum u kojem nadmoćno potvrđuju želju za pripajanjem Rusiji. Predsjednik Vladimir Putin 18. ožujka potpisuje sporazum o pridruživanju.

Travanj 2014.: proruski separatisti u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas proglašavaju neovisnost. Kijev zavjetuje održavanja teritorijalnog integriteta, slijede povremeni ali postojani oružani sukobi isprepleteni primirjima.
Srpanj 2014: raketa ruši putnički zrakoplov MH17 u letu iznad istoka Ukrajine na ruti od Amsterdama prema Kuala Lumpuru. Pogiba 298 putnika i članova posade. Istražitelji utvrđuju da je avion srušen ruskim oružjem, Kremlj poriče upletenost.
2017.: Zapadu naklonjen predsjednik i milijarder Petro Porošenko, na vlasti od svibnja 2014. godine, postiže sporazum o približavanju Europskoj uniji, uključujući slobodnu trgovinu roba i usluga i bezvizni režim.

2019.: fikcija se pretvara u zbilju i komičar Volodimir Zelenskij na travanjskim predsjedničkim izborima pobjeđuje Porošenka uz zavjet da će sasjeći duboko ukorijenjenu korupciju i zaključiti rat na istoku Ukrajine. Njegova stranka, “Sluge ljudi”, odnosi pobjedu na srpanjskim parlamentarnim izborima.
2021.: Zelenskij u siječnju poziva američkog predsjednika Joe Bidena da Ukrajini omogući pristupanje NATO-u. Rusija reagira proljetnim razmještanjem vojnih snaga u blizini ukrajinskih granica i započinje velike vojne vježbe. Moskva u prosincu zapadnjačkim diplomatima uručuju detaljne zahtjeve za održavanje ekvilibrija, uključujući zakonom obvezujuću garanciju NATO-a da se odriče svake vojne aktivnosti na istoku Europe i u Ukrajini. NATO odgovora da je predan politici “otvorenih vrata” i nudi “pragmatične” razgovore o sigurnosti.

2022.: ruski predsjednik Vladimir Putin 21. veljače u televizijskom obraćanju javnosti navodi da je Ukrajina integralni dio ruske povijesti, da nikad u povijesti nije imala državnost i da je pod upravom stranih sila i marionetskog režima. Putin ukazom prepoznaje neovisnost Donjecka i Luhanska, dviju oblasti koje čine Donbas. Tri dana kasnije, 24. veljače, Rusija započinje “specijalnu vojnu operaciju” za demilitarizaciju i “denacifikaciju” Ukrajine. Zapad odgovora salvom sankcija. Zelenskij naređuje opću mobilizaciju.