Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom, kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanju hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje državljanskog jedinstva i nacionalnog zajedništva, državotvornosti i duhovnih vrednota hrvatskog naroda, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović posmrtno je dodijelila nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Franji Kuhariću.
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački preuzeo je posmrtno dodijeljeno odlikovanje Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom.
Obraćanje Predsjednice Republike prenosimo u cijelosti:
„S osobitom radošću i ponosom dodjeljujem danas odlikovanje Velereda predsjednika Franje Tuđmana s lentom i Danicom zagrebačkome nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću – posmrtno.
Odluku o dodjeli ovoga Velereda imala sam čast potpisati 10. prosinca 2019. godine, u prigodi 20. obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Taj povod nadahnuo me je u lipnju prošle godine predložiti hrvatskoj Vladi pokretanje postupka za ustanovljenje odlikovanja kojim bi se, uza sve ostalo, prvi hrvatski predsjednik, utemeljitelj moderne hrvatske države i vrhovni zapovjednik pobjedničke Hrvatske vojske u Domovinskom ratu dr. Franjo Tuđman uvrstio u red najviših hrvatskih državnih poglavara. Držala sam to svojom obvezom Predsjednice Republike koju danas ponosno i s velikim poštovanjem izvršavam.
Ovo je osobit i važan trenutak, kako zbog razloga što nam ih daju svijetle uspomene dvojice hrvatskih velikana, tako i radi svega onoga što njihovi životi i djela kao politički putokaz i duhovno nadahnuće znače nama danas i što će značiti novim naraštajima Hrvata za buduća vremena.
Prije svega, ovo je osobit i važan dan za Republiku Hrvatsku, koja ustanovljenjem i dodjelom ovoga Velereda u redu najviših državnih odlikovanja koja nose imena hrvatskih državnih poglavara, na posebice svečan način izražava svoju suverenost.
Ovo je, uvjerena sam, poseban dan i za Zagrebačku nadbiskupiju, kao i za cijelu Crkvu u Hrvata, jer se dodjelom ovoga Velereda kardinalu Franji Kuhariću ujedno izražava zahvalnost za sve što je Crkva kroz povijest učinila za opstojnost, napredak i duhovnu dobrobit hrvatskoga naroda u Domovini i diljem svijeta. Upravo je predsjednik Tuđman Katoličku Crkvu držao ustanovom kojoj pripada „stožerno mjesto“ u „duhovnom oblikovanju, pa i održavanju hrvatskog nacionalnog bića“, kako se izrazio u svojem predavanju na Sveučilištu u Torontu 1987. godine, što je kasnije više puta ponovio u svojim govorima.
Povijesno vrijeme u kojemu je, kao političar i predsjednik, djelovao dr. Franjo Tuđman bilo je bremenito. Današnje vrijeme i ustavna pozicija Predsjednika, odnosno Predsjednice Republike, postavljaju druge i drukčije zadaće. Mnogi će reći – manje. Ipak, izravni izborni legitimitet primljen od hrvatskih državljana, a posebice predsjednička prisega, svakog hrvatskog predsjednika politički i moralno jednako obvezuju tu najvišu državničku dužnost obnašati onako kako je to činio dr. Franjo Tuđman: savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Obnašala sam svoj mandat u duhu optimizma i vjere u svoj narod i svoju Domovinu, u duhu političkih načela progresivnog modernog konzervativizma, te u duhu vjere i morala, u čemu sam uvijek nalazila nadahnuće i u primjeru života kardinala Franje Kuharića.
Ni trenutka nisam bila u dvojbi tko prvi zaslužuje primiti ovaj Velered. Ne samo vjernici katolici, nego i svi ljudi dobre volje, tijekom gotovo triju desetljeća njegove službe kao zagrebačkoga nadbiskupa, nepodijeljenim su osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali u njemu čovjeka duboko prožeta Evanđeljem. Bio je potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, ali jednako tako, svakog čovjeka; dobru svojega naroda i Domovine, međunacionalnom pomirenju, te ekumenskom i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića. Nadahnut primjerom vjere i domoljublja svojega prethodnika Bl. Alojzija Stepinca, u teškom razdoblju jugoslavenskog komunističkog poretka branio je slobodu vjere i pravo hrvatskoga naroda na ravnopravnost i slobodu, da bi u godinama stvaranja i obrane neovisne hrvatske države čvrsto stao u obranu hrvatskih nacionalnih i državnih prava, te isto tako čvrsto od svih zahtijevao pridržavanje načela ljubavi prema svakom čovjeku.
Predsjednik Tuđman imao je u njemu kao državnik iskrenog prijatelja, kako u potpori temeljnim ciljevima svoje politike, tako i u kritičkoj riječi, kao čovjek i kao vjernik, posebice u posljednjem razdoblju svojega života. U tom zajedničkom radu za opće dobro obojica su imala iskrenu potporu i poštovanje hrvatskoga naroda i svih ljudi dobre volje.
Poštovani uzvanici,
Samo država koja uvažava, poštuje i zna nadograđivati baštinu svojih političkih i duhovnih velikana ima sigurnu budućnost. Samo narod koji njihovom djelu izražava zahvalnost i u njima zna naći nadahnuće za izgradnju budućnosti, tu budućnost zaslužuje.
A hrvatski narod ne oskudijeva velikanima koji zaslužuju ovo odlikovanje, koje, vjerujem, ima iznimnu političku i moralnu važnost. Vjerujem kako će ovaj svečani čin postati tradicijom koju ćemo ponosno i dostojanstveno održavati.
Dopustite mi još zahvaliti svima koji su dali potporu ustanovljenju ovoga odlikovanja. Hvala Vladi i zastupnicima u Hrvatskome saboru, koji su moj prijedlog podržali izvršnim i zakonodavnim odlukama te svima zaslužnima za idejno rješenje i izradu odlikovanja.
Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću, izvolite primiti Velered predsjednika Franje Tuđmana s lentom i Danicom, koju s osobitim poštovanjem imam čast posmrtno dodijeliti Vašem prethodniku uzoritom gospodinu Franji Kuhariću, nadbiskupu zagrebačkom.“
Ured predsjednice
