Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica kraj Siska.
Nakon odavanja počasti polaganjem cvijeća podno spomenika u Spomen-parku, predsjednik Milanović obraćanje je započeo riječima: “Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa, teška, krvava, ali lijepa. Pa krenimo od nekih istinitih stvari koje neće nikoga zaboljeti i uvrijediti jer mislim da to dugujemo ljudima koji se prije osamdeset godina nisu okupili ovdje nego u Žabenskoj šumi, nekih desetak kilometara na drugoj strani, 22. lipnja“, rekao je Predsjednik. Dodao je da tim sedamdeset i sedam sisačkih komunista, boraca za revoluciju i promjene ne činimo uslugu ako stalno ističemo da su svi oni bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba jer su oni prije svega bili komunisti u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, a ne demokraciju.
“Drugo Janko Bobetko, naš slavni general iz Domovinskog rata, nije bio ovdje, bili su njegova braća. Što ne znači da ne bi bio ovdje da je mogao biti, jer je po svemu drugome on jest bio ovdje, ali bili su neki drugi ljudi. Bio je Mika Špiljak, Marijan Cvetković, Vlado Janjić Capo, slavni komandant, sve Hrvati, ako nekome znači. Meni znači, ali dijeliti ih i stalno isticati tko je bio Hrvat, tko je bio Židov, to nema smisla. Oni tako nisu razmišljali“, poručio je predsjednik Milanović. Dodao je kako su to bili heroji od kalibra, ali i grubi ljudi, avanturisti koji su vrlo često znali i priječi crtu i napraviti nepravdu.
“Sve je to naša povijest, sve je to istina, ona ne vrijeđa i ne bi trebala niti boljeti“, rekao je Predsjednik istaknuvši da nikada nije dolazio u Brezovicu kako bi nekome utjerao nekakvu svoju istinu, da bi ikome dao bilo kakav zadatak ili da bi poslao poruku. “Ja sam ovdje samo da ukažem na neke stvari koje Hrvatsku stavljaju tamo gdje joj je mjesto“, rekao je.
Simbioza antifašističke borbe
“Ovo nije bio prvi odred u Europi, bilo je pokreta otpora i u Francuskoj, u Češkoj, u nekim državama nije bilo ničega, kao u Belgiji, Danskoj, oni su čekali da rat završi, to je ljudski i to treba razumjeti. Međutim, ovdje je došlo do simbioze antifašističke borbe. Kada su bili opkoljeni velikim ustaškim snagama, odlaze na Baniju da bi zajedno s našom srpskom braćom i sestrama podigli ustanak na oružje, u očuvanju ljudskosti. To nije bilo lako jer svi ti hrvatski komesari, komunisti, narodni heroji, ovdje ili na kalničkom odredu dolazili su među narod koji je bio devastiran, pobijen. Već početkom lipnja broj ubijenih civila, koji se nekom ne trebaju previše dopadati koji mogu ili ne moraju voljeti Nezavisnu državu Hrvatsku, je bio zastrašujući. S jedne strane komunistička agitacija, spremnost, organizacijske sposobnosti, i s druge strane je hrvatski narod koji nije bio zreo za ustanak jer je živio u iluziji da je dobio nekakvu svoju državu, koja ga je prodala za sitnu banku, i srpski narod Hrvatske, naša braća po oružju u tom ratu, nažalost ne više u ovom zadnjem ratu, ali u tom ratu, naša braća po oružju su zajedno s hrvatskim komesarima dizali taj narodni ustanak“, rekao je predsjednik Milanović.
“Hrvatska nije bila na strani pobjednika, Hrvatska je bila na strani istine i dobra“, poručio je Predsjednik dodavši kako je isticanje da smo bili pobjednici, a ne gubitnici, lutrijski pogled na život i sudbinu jer bi to značilo da smo mogli i izgubiti. Zapitao se bi li naš otpor činilo manje vrijednim da je Osovina dobila rat: “Hrvatska nije bila samo na pobjedničkoj strani, to je bilanca, to je računovodstveni pogled na svijet. Hrvatska je bila na strani rizika, pogibelji i hrabrosti“.
Borci za slobodu
“A sada još nešto o Hrvatima u Drugom svjetskom ratu. Ići kao Hrvat u rat ’41. i ’42. bio je čin nevjerojatne hrabrosti i avanturizma, nečega što je teško opisati riječima i slovima. Hrvati nisu bili proganjani na način na koji su bili proganjani Židovi i Srbi. I u takvoj situaciji biti Hrvat i uživati relativan komfor, naspram Židova i Srba u državi i ustati na oružje, ovdje, ali posebno u hrvatskom majci Dalmaciji. Nisu Istra i Primorje oslobođeni samo deklaracijom i kurzivom odluka ZAVNOH-a nego hrvatskim oružjem dalmatinskih partizana koji su ušli u Rijeku i u Istru. Ljudi koji su imali sve za izgubiti, koji su bili Dalmatinci, Hrvati, patrioti, ne antifašisti na početku nego samo borci za slobodu. Naprosto borci za svoj zavičaj, da im se dopusti da uče hrvatski jezik u Splitu i u dijelovima koji su okupirani od Italije koji su prodani i predani, da ih se ne terorizira“, rekao je predsjednik Milanović.
“Istina ne bi trebala boljeti, nikako ne može vrijeđati. Meni je drago da smo se opet okupili ovdje na osamdesetu godišnjicu. Hrvatska može biti bolja, Hrvatska je jedna uređena stabilna država. Ima ljudi u Hrvatskoj, i to ne malo mislim da nisu većina, ali ima ljudi koji na ovaj dan gledaju s neodobravanjem, koji ne žele ovu proslavu. To je odlika svake političke nacije“, rekao je Predsjednik i obraćanje zaključio riječima Franje Tuđmana: “Kada je umro Vlado Janjić Capo ’91. godine, dva dana nakon ubojstva naših dečki u Borovom Selu, Tuđman je posao telegram obitelji pokojnog prijatelja, starijeg druga iz Beograda, među ostalim riječima napisao je da je njegov put i njegov primjer, primjer nacionalnog, ljudskog i političkog poštenja. Sjećamo se tog poštenja“, zaključio je hrvatski Predsjednik.
Osim Predsjednika Republike na obilježavanju Dana antifašističke borbe govorili su predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin, izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora i zastupnik u Hrvatskom saboru Krunoslav Katičić i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Na svečanosti su bili nazočni i bivši hrvatski predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak, gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček te gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević.
Na svečanosti obilježavanja Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica uz predsjednika Milanovića bili su predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Orsat Miljenić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj, savjetnica predsjednika Republike Hrvatske za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić i zamjenik načelnika Glavnog stožera OS RH gb Siniša Jurković.
Glasnogovornik Nikola Jelić
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.