Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) Ujedinjenih naroda u ponedjeljak je objavio dosad najopsežniju procjenu aktualnih (ne)prilika. Eto nekolicine glavnih zaključaka, prema rezimeu Reutersa.
Krivnja je na ljudima. Točka.
IPCC sažetak izvješća počinje rečenicom u kojoj krivnju za klimatske promjene nedvosmisleno stavlja na ljude.
“Nedvojbeno je da je ljudski utjecaj zagrijao atmosferu, ocean i kopno,” navodi se u jezičnom odmaku od prijašnjih procjena u kojima je antropogenost klimatskih promjena bila karakterizirana kao “iznimno izgledna”.
>>>Klimatski alarmizam rezultira anksioznim životima i lošim politikama: Bjorn Lomborg
“U ovoj rečenici nema jezika neizvjesnosti jer nema sumnje da je globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim aktivnostima i sagorijevanjem fosilnih goriva,” rekla je Friederike Otto, koautorica izvješća i klimatologinja sa Sveučilišta u Oxfordu.
Porast temperatura u svakom scenariju
IPCC procjenjuje moguće budućnosti ovisno o stupnju i brzini smanjenja štetnih emisija na globalnoj razini, no pritom drži da niti najdramatičnije akcije neće spriječiti porast temperatura za 1.5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijske razine.
U slučaju da izostane neposredno duboko smanjenje prosječne temperature bi do kraja stoljeća mogle biti veće za 2 ili više stupnja Celzijusa.
Ekstremno vrijeme
Procjena bilježi da vremenske krajnosti koje su se nekad smatrale raritetnima ili bez presedana postaju sve učestalije i uobičajenije u trendu koji će se nastaviti čak i ako svijet ograniči globalno zagrijavanje na 1,5°C.
>>>Švicarci odbacili klimatske ciljeve, zabranu pesticida | direktna demokracija
Ozbiljni toplinski valovi kakvi su zabilježeni jednom u pola stoljeća sada se ugrubo događaju jednom u desetljeću. Tropski cikloni snaže. Većina kopnenih područja kroz godinu vidi više kiše i snježnih padalina. Ozbiljne suše se događaju 1.7 puta češće nego u predindustrijskom dobu. Sezone požara postaju sve duže i intenzivnije.
Znanstvenici su se zagledali i u manje izgledne ali ne nemoguće scenarije, takozvane “prekretnice” u kojima svjedočimo gubitku leda na Arktiku i odumiranje šuma.
Arktička ljeta
Prema najoptimističnijem scenariju led na Arktičkom oceanu će do 2050. godine barem jednom potpuno nestati. Regija bilježi najbrže zagrijavanje na Zemlji – dvostruko veće u odnosu na globalni prosjek.
>>>Slabe struje u Atlantskom oceanu, motoru klime na sjevernoj hemisferi
Iako razina leda na Arktiku varira tijekom cijele godine, prosječno otapanje raste od 1970-ih godina i trenutačno je na najvišim razinama u tisuću godina. Otapanje stvara povratnu spregu jer reflektirajući led ustupa mjesto tamnijoj vodi koja apsorbira sunčevo zračenje, uzrokujući još više zagrijavanja.
Neumitan porast razine mora
Razine mora sigurno će nastaviti rasti stotinama ili tisućama godina. Čak i ako je globalno zatopljenje zaustavljeno na 1,5°C prosječna razina i dalje će se popeti za oko 2 do 3 metra, a možda i više.
Trend se u posljednjim desetljećima ubrzao uslijed otapanja ledenjaka. Izvješće tvrdi da se posljedično plavljenje u obalnim područjima gotovo udvostručilo od 1960-ih godina i predviđa da će se razorne plime do 2100. događati jednom godišnje.
>>>Nature povukao utjecajnu i alarmantnu studiju o zagrijavanju mora
U jednom od crnjih scenarija, znanstvenici kažu da nije isključen porast razine more za 15 metara do 2300. godine. “Što više guramo klimatski sustav … veće su šanse da prijeđemo prag koji možemo samo loše projicirati,” rekao je o zlogukoj prognozi koautor IPCC-a Bob Kopp, klimatolog sa Sveučilišta Rutgers.
>>>Velike toplinske anomalije, zimske temperature širom Južne Amerike | VIDEO
Izvješće se poigrava i s procjenama političkog djelovanja i postizanja ciljeva definiranih Pariškim sporazumom, no pritom naizgled ne uzima u obzir posljednje, izrazito utjecajne i transformirajuće politike, uključujući zakonsku obvezu Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050. godine.
Pratite nas na Google vijestima
