Radnice i radnici u Hrvatskoj sve više trpe zbog prekarnih i drugih atipičnih oblika radnog odnosa što novi prijedlog Zakona o radu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) ne rješava, rekle su u četvrtak saborske zastupnice platforme Možemo!, Jelena Miloš i Sandra Benčić.
>>>Utemeljen je sindikat prekarnih radnica i aktivista u civilnom društvu | SKUPA
Rad na određeno mora postati iznimka, uz usko definiranje razloga zbog kojih se takav ugovor može nametnuti, navela je uvodno Jelena Miloš, stručnjakinja u području pitanja rada, socijalnih prava i sindikalnog organiziranja.
Pozvala je da se trudnice koje rade na određeno zaštite uvođenjem automatskog produženja ugovora za cijelo vrijeme trajanje njihovih prava koja proizlaze iz trudnoće i rodiljnog/roditeljskog dopusta.
>>>Pučka pravobraniteljica identificirala slabosti, Saboru uručila 156 preporuka
Potom je rekla da i agencijski radnici moraju dobiti ugovor na neodređeno nakon maksimalno tri uzastopna ugovora na određeno.
Atipični poslovi, dodatni rad
Podcrtano je i pitanje platformskog rada uz prijedlog da se zakonom odredi i definira izravna odgovornost vlasnika platformi za radni odnos, što je generalno htijenje u Europskoj uniji.
Također, troškovi rada na izdvojenom radnom mjestu trebaju se plaćati svim takvim radnicima, i to onoliko dana koliko su radili na takvom mjestu, a ne samo onima koji deset dana mjesečno rade od kuće.
Zastupnice su posebno naglasile kako drže nedopustivim omogućiti povećanje dodatnog rada od čak 16 sati tjedno jer ga je nemoguće kontrolirati i može imati negativne posljedice po zdravlje radnika, sigurnost na radu te dugoročno predstavljati opterećenje na zdravstveni i mirovinski sustav.
>>>Četverodnevni radni tjedan u Belgiji | detalji
Dodale su da je zajedno sa Zakonom o radu trebalo redefinirati odredbe o inspekcijama rada, kao i odredbe koje reguliraju rad u državnim i lokalnim službama jer su država i jedinice lokalne samouprave veliki generatori ugovora na određeno vrijeme, pa i kad ljudi u tim službama rade desetak godina.
“Zadnji čas”
Miloš je rekla da je problem koji Hrvatska mora neposredno riješiti kriza tržišta rada koju imamo, a koja se zrcali u nedostatku radne snage i odljevu radnika i radnica u inozemstvo zbog činjenice da Hrvatska plaćama i uvjetima rada ne može konkurirati na europskom tržištu.
>>>Europski parlament pozvao na snaženje radničkih prava u Uberu, Woltu, Deliveroou…
“Zadnji je čas da bolje uredimo radne odnose i da se odmaknemo od modela nesigurnih uvjeta rada koji su nas doveli u stanje na tržištu kakvo danas imamo. Europa se okreće novim modelima industrijskih odnosa, socijalnom partnerstvu, kolektivnom pregovaranju, uspostavi čvrste regulacije nesigurnih oblika rada i Hrvatska – pogotovo s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalazimo – mora imati takva rješenja, a ovaj Zakon o radu nedovoljno hrabro stupa u te izmjene i to je njegov temeljni problem,” odvagnula je Miloš.
Zahtjevi
Možemo! je u priopćenju za javnosti iznijelo i sljedeće konkretne zahtjeve:
- Rad na određeno mora postati iznimka – treba definirati uski krug razloga zbog kojih se takav ugovor može sklopiti.
- Tražimo automatsko produženje ugovora na određeno za trudnice za cijelo vrijeme trajanja njihovih prava. Danas se trudnicama ni u državnoj upravi ne produžuju ugovori na određeno po njihovom isteku.
- Za agencijske radnike mora vrijediti ograničenje o najviše tri ugovora na određeno nakon čega moraju dobiti ugovore o radu na neodređeno vrijeme
- Kolektivnim ugovorom agencijskim radnicima ne smiju biti uređena manja prava- agencijski radnici su radnici i ni u kojem aspektu ne smiju imati manja prava od drugih radnika
- Tražimo bolje rješenje platformskog rada. Ovaj prijedlog nije uveo direktnu odgovornost platformi za radni odnos već samo ozakonio rad posredničkih tvrtki (agregatora) putem kojih ionako već sad radi 80 posto radnika i to je već sada u praksi predmet brojnih zloupotreba. Radnici ne rade za ove agregatore već za platforme i to je bila cijela poanta direktive koja se sada razvodnjava.
- Troškovi rada na izdvojenom radnom mjestu moraju biti plaćeni svim radnicima, a ne samo onima koji rade deset dana mjesečno od kuće ili imaju uređen takav rad kao stalan. Troškovi se moraju nadoknaditi svim radnicima koji rade na izdvojenom mjestu, i to onoliko dana koliko su radili.
- Protivimo se dodatnom povećanju dodatnog rada od čak 16 sati tjedno, jer ga je nemoguće kontrolirati i može imati negativne posljedice po zdravlje radnika, sigurnost na radu te dugoročno predstavljati opterećenje na zdravstveni i mirovinski sustav.
Pratite nas na Google vijestima
Grabancijaš/Možemo!
