Nick Cave je na blogu odgovorio na pitanje svog obožavatelja o liku i djelu Morrisseya koji se ovjekovječio kao tekstopisac i pjevač The Smithsa da bi u posljednjem desetljeću izazivao nevjericu svojim političkim i rasističkim gledištima.
>>>Morrissey: svi preferiraju svoju rasu, znači li to da su svi rasisti?
Nick u objavi kaže do on dijeli umjetnost od umjetnika: “Osobno, kad ja napišem pjesmu i predam je javnosti, ja osjećam da ona prestaje bit moja pjesma. Ona je ponuđena mojoj publici koja, ako joj je stalo, preuzima vlasništvo i postaje njezinim čuvarom. Integritet pjesme sad ne počiva na umjetniku, već slušatelju.”
U osvrtu na politička gledišta svog stvaralačkog kolege Cave piše da su ona beznačajna u odnosu na veličinu njegova djela.
“Kakve god besmislice on postulirao, mi ne možemo previdjeti činjenicu da je on napisao ogroman i izvanredan katalog koji je unaprijedio živote njegovih brojnih obožavatelja do neprepoznatljivosti. To nije mala stvar. On je stvorio originalna i osebujna djela neusporedive ljepote, ona će dugo nadživjeti njegove prijeporne političke saveze.”
Cave u nastavku promišljanja brani slobodu izražaja u generalnom smislu.
“Ja još uvijek vjerujem da unatoč tome što Morrisseyeva stajališta mogu uzrujati marginalizirane ili otuđene članove društva, ili bilo kog drugog, on još uvijek treba imati slobodu izražavanja svojih gledišta, baš kao što drugi trebaju imati slobodu da ih izazovu – ako zbog ničeg, onda da bi vidjeli u kakvom se obliku može ukazati njihov neprijatelj. Optužba da obrana nečijeg prava na mišljenje nekako podrazumijeva i prihvaćanje gledišta nema nikakvog smisla i udara u samu srž problema – povezivanja koncepta slobode govora s netrpeljivošću. To je doista vrlo opasno područje.”
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.