Čelnici Europske unije u utorak se okupljaju u Bruxellesu kako bi dogovorili novo vodstvo tog saveza nakon europskih izbora koji su završili u nedjelju i doveli do novih odnosna snaga u Europskom parlamentu.
Ključna pozicija za popunjavanje je ona predsjednika Europske komisije (EK), petogodišnje funkcije koju je dosad držao Jean-Claude Juncker, Luksemburžanin i pripadnik Europske pučke stranke (EPP).
Prema Lisabonskom ugovoru novog predsjednika Komisije nominira Europsko vijeće 28 čelnika država, a potom potvrđuje Europski parlament u kojem sjedi 751 zastupnik.
No iza te procedure koja se naoko čini jednostavnom kriju se kompleksne borbe za moć između rivalskih država, ideoloških saveza i između samih čelnika i parlamenta.
Junckerov zamjenik i kandidat lijevog centra za predsjednika EK, bivši nizozemski ministar vanjskih poslova Frans Timmermans, te zakulisne igre uspoređuje sa serijalom “Igre prijestolja”.
Pregovori kreću u utorak, kada će čelnicima u Bruxellesu domaćin biti predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.
“Politička komisija”
Mnogi u Bruxellesu smatraju da europski projekt najbolje može voditi “politička komisija” predvođena predsjednikom kojeg bi predložio transnacionalni parlament, čime bi u javnosti imao veći legitimitet.
Iako je izbjegnut rast euroskeptičnih i krajnje desnih stranaka do razine na kojoj bi postale ključne, proeuropski centar je fragmentiran, s osnaženijim liberalima (ALDE) i Zelenima.
No većina čelnika smatra kako legitimitet proizlazi iz država članica, te da Vijeće mora biti to tijelo koje bira novog predsjednika među sobom, nekoga s iskustvom vođenja.
Rezultati izbora nisu ojačali ulogu parlamenta, usprkos izlaznosti glasača koja je bila viša od očekivane.
>>>Kvalificirana i nadpolovična većina, ‘meritokracija’ u potrazi za liderima: EU brifing
Iako je izbjegnut rast euroskeptičnih i krajnje desnih stranaka do razine na kojoj bi postale ključne, proeuropski centar je fragmentiran, s osnaženijim liberalima (ALDE) i Zelenima.
U prošlom sazivu su dvije najveće grupacije, EPP i socijalisti (S&D), mogle sami formirati većinu, no sada za to neće imati dovoljno ruku bez ALDE-a i Zelenih, što komplicira njihov izbor ‘spitzenkandidata’, ranije predloženog kandidata za novog predsjednika Komisije.
Manfred Weber, pripadnik bavarskog konzervativnog CSU-a, sestrinske stranke CDU-a kancelarke Angele Merkel, smatra da bi on, kao vodeći kandidat EPP-a, trebao biti novi vođa EK-a.
“Pobijedili smo na izborima, pa će kandidat EPP-a Manfred Weber biti predsjednik Komisije”, insistirao je predsjednik te grupacije Joseph Daul u vrijeme prebrojavanja glasova. EPP je u odnosu na prošli saziv izgubio 40 zastupnika.
“Samo ne Weber”
Na papiru je osam od 28 čelnika EU-a iz redova EPP-a, no stranka Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana je suspendirana, a austrijskom kancelaru Sebastianu Kurzu u ponedjeljak je pala vlada.
Timmermans ima podršku S&D-a, a ALDE, iako još nije jasno što će učiniti, mogao bi podržati Dankinju Margrethe Vestager.
Ta dosadašnja povjerenica za tržišno natjecanje mogla bi dobiti i podršku francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, dok Webera podržava Merkel.
Jedan europski dužnosnik ističe da bi, ako dođe do sukoba između Francuske i Njemačke, čelnici mogli pokušati izbjeći krizu i podržati Timmermansa kao kompromisno rješenje.
“Mogu zamisliti da će određeni broj čelnika pokušati odbaciti ideju spitzenkandidata, no ne svih”, rekao je dužnosnik pod uvjetom anonimnosti.
Kancelarka Merkel izjavila je u ponedjeljak da Njemačka i dalje želi da “spitzenkandidat” iz pobjedničke stranke postane predsjednik Europske komisije, dok je ured francuskog predsjednika Macrona objavio kako on ne želi da taj proces bude automatski.
Tri velike grupacije ujedinjene su u protivljenju krajnje desnim euroskepticima, no postoje znakovi da bi Zeleni, ALDE i S&D mogli preferirati progresivnijeg kandidata umjesto nekog iz EPP-a.
Vestager je profilirana kao žena koja se suprotstavila američkim tehnološkim divovima te bi bila prva ženska predsjednica.
No dolazi iz Danske, države koja odbija uvesti euro i koja je suspendirala schengenski sustav.
Vestager bi mogla dobiti podršku Macrona, no njega je oslabila odluka da se osobno uključi u kampanju, a potom završi iza krajnje desne Marine Le Pen.
Tu nastupa Timmermans. “Svi prepoznaju njegovu intelektualnu živahnost. Strastveno se borio za vladavinu prava”, zaključuje europski dužnosnik.
