Vlada je u četvrtom valu porezne reforme predložila niz mjera poreznog rasterećenja od kojih je najsnažnije odjeknulo dugo prizivano sniženje stope PDV-a u turizmu. Vlada je predložila smanjenje opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, a za pripremu i usluživanje hrane u ugostiteljstvu stopu od 13 posto.
U paketu je predloženo i porezno rasterećenje plaća mladih osoba do 30 godina, predstavljeno kao demografska, socijalna i gospodarska mjera. Za mlade do 25 godina predloženo je smanjenje porezne obveze za 100%, a za mlade od 26 do 30 godina za 50 posto.
Na navedeni prijedlog je prva reagirala Hrvatska udruga poslodavaca koja je zatražila dodatna pojašnjenja i argumentaciju olakšice.
“Mislimo da je to nepotrebno kompliciranje već ionako složenog sustava, koje osim toga može uzrokovati niz problema u praksi. Što se primjerice događa s plaćom zaposlenika kada navrši 26. ili 31. godinu? – ona bi trebala pasti što je penalizacija zbog dobne granice. Poslodavci plaće ne određuju prema dobnoj granici već prema kompetencijama, iskustvu i produktivnosti zaposlenika,” naveli su iz HUP-a.
Što o prijedlogu kaže Pravna stečevina Europske unije?
Direktiva Europskog vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja prepoznaje izravnu i neizravnu diskriminaciju.
Direktiva u Članku 6. navodi da “različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.”
U teoriji, napomena hrvatske Vlade da se porezne olakšice na temelju dobi uvode kao demografska, socijalna i gospodarska mjera odgovara odredbama navedenog članka.
Druga direktiva s direktnom utjecajem na detalj iz reforme je 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (s preinakom).
Direktiva je puno direktnija, reklo bi se krajnje izravna u zabrani nejednakosti plaća i naizgled ne prepoznaje iznimke.
Sudska praksa
Njemačka je sustav koji prema dostupnim natuknicama predlaže Vlada koristila do 2011. godine za zapošljavanje u državnoj i javnoj upravi. Visina plaće je ovisila o životnoj dobi u trenutku zaposlenja. Javni službenici su zbog prakse pokrenuli postupke na federalnim sudovima zahtijevajući jednako postupanje neovisno o dobi i isplatu razlike u plaćama.
Predmet je u 2012. završio na Europskom sudu koji je 2014. presudio da je njemačka vlada diskriminirala službenike na temelju dobi i zatražio usklađivanje zakona s Člankom 16. direktive Vijeća 2000/78/EZ koji traži da:
“Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se:
(a) ukinuli svi zakoni i drugi propisi koji su protivni načelu jednakog postupanja;
(b) proglasile ništavim ili izmijenile sve odredbe koje su protivne načelu jednakog postupanja, u individualnim ili kolektivnim ugovorima, internim aktima poduzeća ili propisima kojima se uređuju samostalne djelatnosti i profesije te udruženja radnika ili poslodavaca.”
Njemačka je iz zakona uklonila reference na dob.
“Bottom up”
Multidimenzijska diskriminacija upletena u poreznu olakšicu mladih postaje uočljivija kroz procjene novih plaća koje poslovično rasterećuje neopterećene.
“Oni koji obračunavaju plaće već su u lipu izračunali koliko će mjere kome donijeti. Za mlade do 25 godina, s plaćom od 4000 kuna, povećanje će iznositi – 56 kuna. Za one od 25 do 30 – 28 kuna. Bolje će proći oni s većim plaćama. Mladi čiji je dohodak 6 800 kuna mogu računati na povećanje od 849 kuna, a oni u dobi od 25 do 30 godina na 400-tinjak kuna više,” naveo je HRT.
Bummer za one od 25 do 30 godina i 4K planom, zar ne? Nisu dobili ni za kutiju pljuga.
Izvještaj se oslonio na podatke i interpretacije portala Lexology.
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.