Veliko vijeće Suda Europske unije (CJEU) u petak je propitivalo i prema pisanju Politica pet sati “roštiljalo” odvjetnike Europske komisije u prvom ročištu o tužbi koju je New York Times pokrenuo lani u veljači u nastojanju da utvrdi što se dogodilo s privatnim porukama o javnom tenderu za nabavku cjepiva protiv bolesti COVID-19 koje je u jeku pandemije s glavnim direktorom Pfizera, Albertom Bourlom, razmjenjivala predsjednica izvršnog tijela, Ursula von der Leyen.
Ročište je prvi put (ne)dvosmisleno potvrdilo da se razmjena poruka, koja je trajala mjesecima, uistinu odigrala.
Izvršno tijelo do sad je izbjegavalo izravnu potvrdu prepiske.
Komisija se branila u dupkom punoj dvorani u Luxembourgu uz procjenu da su njezini odvjetnici stigli nepripremljeni zbog čega su i posramljeni.
Paušalna i neuvjerljiva obrana
Tekstualne i druge kratke poruke svojom su prirodom “kratkoročni dokumenti koji u principu ne sadrže važne informacije povezane s pitanjima politika, aktivnosti i odluka Komisije,” napisala je u prosincu 2021. godine u odgovoru na upit Spiegela tadašnja glavna tajnica Komisije, Ilze Juhansone. “U principu, politika pohranjivanja podataka Komisije isključuje instant poruke,” dodala je.
Odvjetnici Komisije u petak su posegnuli za sličnom obranom, odnosno argumentacijom da poruke nisu bile relevantne za tender vrijedan milijarde eura i da bi, u suprotnom, potencijalno bile dostupne javnosti.
Politico piše da je paušalna i neuvjerljiva obrana s vremenom ozlojedila i iritirala suce jer Komisija nije uspjela objasniti tko je i po kojim kriterijima odvagnuo što je u porukama značajno a što nije, odnosno zašto one nisu sačuvane.
Prema istom izvoru, suci su se priklonili gledištu odvjetnika New York Timesa, Flipa Schüllera, koji je rezimirao i upitao: “U suštini, Komisija govori ‘samo nam vjerujte’. Kako možete iznijeti takvu izjavu kad ne možete reći ništa o tome kako ste tražili dokumente?”
Schrödingerovi tekstovi
Potvrda da su von der Leyen i Bourla uistinu razmjenjivali poruke i da su one izbrisane stigla je prilično uvrnuto, nakon što su odvjetnici izvršnog tijela dva i pol sata više ili manje neuspješno izbjegavali izravni odgovor na relevantna pitanja.
“Mi ne poričemo da one (poruke) ne postoje,” rekao je u konačnici odvjetnik Paolo Stancanelli provocirajući smijeh u sudnici i novinarske opaske da prepiska ima svojstva “Schrödingerove mačke”.
On je potom pokušao osporiti izvještaj New York Timesa o privatnim pregovorima o javnom tenderu objavljen u 2021. godini.
Odvjetnici NYT-a na izazov su odgovorili citiranjem devet izvora koji su potvrdili postojanje poruka te, između ostaloga, pročitali transkript intervjua u kojem je dopisivanje potvrdio Bourla.
“Ako postoji problem koji je ona (von der Leyen) željela znati – a i ja sam također želio znati imaju li oni ikakvih briga – ja sam to želio znati. Stoga smo razmijenili SMS poruke, ako je bilo nečega o čemu smo trebali razgovarati.”
Stancanelli je inzistirao da su poruke bile isključivo “organizacijske”, “irelevantne” i bez “značajnog sadržaja o pregovorima”.
Procedura
Njegove su izjave okinule forenzičko propitivanje sudaca o metodologiji koju je Komisija koristila kao bi definirala što jest ili nije značajno i tko je imao uvid u prepisku.
Je li uvid u prepisku zatražen izravno od von der Leyen? Jesu li provjereni njezin telefon ili računi? Je li netko iz njezinog ureda izazvao praksu?; neka su od postavljenih pitanja na koje odvjetnici Komisije nisu dali ili znali odgovor uz učestalo obrazloženje da “to nije procedura”.
Nakon više od tri sata rasprave suci su započeli s izravnom i neuvijenom kritikom odvjetničkog tima Komisije i njegovog stava prema zahtjevu New York Timesa.
Jedan od sudaca, José Martín y Pérez de Nanclares, odvjetnicima je rekao da nisu pokazali “primjerenost i marljivost” u objašnjavaju zašto poruke ne mogu biti predočene javnosti. Drugi je sudac, Paul Nihoul, osudio “relativno zbrkani dosje” koji je predala obrana.
“Veliko razočaranje nepripremljenošću” odvjetnika Komisije izrazila je i pravna zastupnica NYT-a, Bondine Kloostra.
“Još uvijek ne znamo što se dogodilo s telefonom von der Leyen, jesu li poruke ili Signal poruke razmijenjene putem prijenosnog računala ili bilo kojeg drugog uređaja, mi još uvijek ne znamo gdje je Komisija tražila,” rekla je.
Žaljenje
Njezino je gledište podržao potpredsjednik suda Sotiris Papasavvas.
“Žalim što viši predstavnik Komisije dolazi pred veliko vijeće i nije u poziciji da nam kaže koje je radnje poduzeo kabinet gospođe von der Leyen.”
Žaljenje je u završnoj riječi izrazio i Stancanelli.
“Jako mi je žao što sam kod vas izazvao ovakav osjećaj, to nije bila moja namjera niti namjera iz institucije koju predstavljam.”
Kontekst
Komisija je u jeku pandemije naručila monstruozne količine cjepiva i osmislila shemu koja cijepljenjem i docjepljivanjem ili postojanim testiranjem – covid potvrdama i propusnicama – uvjetuje temeljne slobode, poput rada i kretanja.
Od netransparentnih pregovara i nabavke najviše su profitirali proizvođači mRNK cjepiva Pfizer i BioNTech.
Grabancijaš je među izvorima koji su pažljivo popratili nesputanu, akutnu i duboko amoralnu politiku i covid profiterstvo Komisije i njezine predsjednice.
Izniman javni interes
Službena istraga navodne korupcije otvorena je u listopadu 2022. godine.
“Ova iznimna potvrda (pokretanja istrage) dolazi nakon izrazito velikog javnog interesa. Nikakvi drugi detalji u ovom stupnju neće biti javni,” rekli su iz ureda europske tužiteljice Laure Codrute Kovesi.
Komisija je za 447 milijuna Europljana, uključujući djecu, naručila oko pet milijardi doza cjepiva od kojeg veliki dio propada.
Ursula von der Leyen (životopis) bivša je ministrica obrane u Njemačkoj čiji su mandat popratili skandali s nabavom i proliferacijom neonacizma (vanjska poveznica, DW), njezin je suprug Heiko plemić i dionik farmaceutske industrije (wiki).
Grabancijaš/New York Times/Politico
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.
Comment here
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.