Ekonomski analitičar Velimir Šonje u svojem Ekonomskom labu nudi osvrt s hotimice provokativnim naslovom da su “cijene u Hrvatskoj baš tamo gdje bi trebale biti”.
Za autora uobičajeno, navedena je “hipoteza” čvrsto usidrena u makroekonomskim spoznajama i pravilnostima, u ovom slučaju u naširoko prihvaćenoj pozitivnoj korelaciji između razine cijena i razine gospodarskog razvoja (BDP-u po stanovniku ili stvarnoj kupovnoj moći).
Šonje gledišta argumentira podacima Eurostata i analizom koja potvrđuje da Hrvatska koketira s “regresijskom linijom”, odnosno da je opća razina cijena komplementarna sa stupnjem razvoja.
Osvrt se zabavlja i drugim hipotezama i faktorima, propitujući i izazivajući uobičajene interpretacije o inflatornim utjecajima turizma, rada nedjeljom ili povijesno stegnutog tržišta rada.
Njegova su opažanja metodološki čvrsta, osobitu u kontekstu Baumolove bolesti troškova – kako plaće rastu (osobito od 2021.), pritisak na cijene usluga je neizbježan jer u tom sektoru nema tehnološkog napretka koji bi kompenzirao rast troškova rada – i standardne konvergencije u Europskoj uniji koja je uvjetovana transferima novca u Višegodišnjem financijskom okviru (sedmogodišnjem europskom proračunu).
Veliki priljev novca podrazumijeva rast standarda (razvoj) i popratnu, neizbježnu korekciju cijena.
Solidna, analiza ima “mekanu točku” u kojoj prepoznaje da su cijene hrane (i/ili pojedinih životnih troškova) ponad regresijske linije, no izostavlja promišljanja o tome kako neuobičajeno brza dinamika, konvergencija, pogađa siromašnije sfere stanovništva.
Dive in:
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.