Nobelom okrunjeni ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj posljednjoj knjizi “People, Power, and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent” (Ljudi, moć i profit: progresivni kapitalizam za doba nezadovoljstva), piše da su Amerika i kapitalizam izgubili put. Lobiji iza zavjesa kontroliraju regulatorna tijela i kroje pravila igre, trgovinski sporazumi ruše cijenu rada i radnička prava, medijima se ne može vjerovati, a demokracija postaje iluzija, ništa više od natjecanja oligarha.
On piše da su desni populisti, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa, točno dijagnozirali aktualne globalne boljke, za njega je sustav uistinu namješten i kompanije u posljednjih 30 godina nisu profitirale zbog napretka i inovacija, već kroz učvršćivanje i eksploataciju monopola. “Razlika između onog što je obećano i onog što se dogodilo je bestidna.”
“Mi moramo imati progresivni kapitalizam. Mi moramo pripitomiti kapitalizam i preusmjeriti ga da služi našem društvu. Znate, ljudi ne bi trebali služiti ekonomiji, već bi ekonomija trebala služiti ljude.”
Joseph Stiglitz
Ekonomist pritom ne drži da su Trump i njegovi saveznici rješenje za nagomilane probleme, oni su samo još jedna avenija za bogate da namjeste igru kroz porezne olakšice i deregulaciju. “Demagogija tu ne pomaže,” piše. “Radna mjesta su zacijelo uništena u procesu globalizacije, ali ona će ponovno biti uništena u postupku nepromišljene deglobalizacije”.
>>>Rasprodan je prvi udžbenik Moderne monetarne teorije
I dok je prva polovica knjige posvećena već dobro poznatoj dijagnozi i trendovima, od kojih autor kao ključne navodi; moć monopola, neuspješnu globalizaciju, lošu financijsku regulaciju i vrle nove tehnologije koje otvaraju put vrlim novim modalitetima eksploatacije i psihološke manipulacije, on u drugom dijelu kreće u potragu za umjerenim i/ili ovih dana sve manje radikalnim rješenjima.
Ovdje ponovno nalazimo i nailazimo na već viđeno, ali ispisano iz pozicije autoriteta i uz tezu da “kapitalizam treba unaprijediti, spasiti od njega samog”. Tu su za aktualnu američku ljevicu uobičajeni pozivi na snaženje socijalne države i jačanje regulacije, ali i izleti i promišljanja o direktnim novčanim transferima, bilo kroz garanciju zaposlenja ili univerzalni temeljni dohodak.
Pojedini čitatelji, upoznati s navedenim tematskim okvirima bi mogli primijetiti da su oni bolje predstavljeni u drugih autora, no Stiglitz autoritet pokazuju kroz upečatljivu obranu državnog ekonomskog intervencionizma ne izlazeći pritom iz mainstreama, već sjajno odbacujući ideološku isključivost i ideološke primjese, čega se dodirnuo u intrevjuu za CNBC News.
“Ekonomisti prečesto promišljaju o kompromisima: ako želiš jednu stvar, moraš odustati od drugih,” piše i ističe da tu nema istinske nužnosti. Za njega je “pomicanje od aktualnog krajnje nejednakog društva” komplementarno s “mješavinom progresivnog kapitalizma i državnog intervencionizma”.
Fokusiran na SAD, on piše da “Amerika nema izvrsnost u rastu, ali ima u nejednakosti” i sugerira, kroz niz paralela s Europom, da bi državni intervencionizam mogao pomoći Amerikancima, iako to samo po sebi neće vratiti “zlatno doba kapitalizma”.
Upitan zašto u naslovu knjige istovremeno spominje nezadovoljstvo ljudi, ali ne odbacuje kapitalizam kao uzročnik, Stiglitz je na showu Amy Goodman, veteranke novinarstva s Democracy Now, odgovorio:
“Ja sam želio reći da će tržište imati važnu ulogu u svakoj modernoj ekonomiji. Stoga sam želio koristiti riječ ‘kapitalizam’. Ali ja sam želio signalizirati da oblik kapitalizma koji smo vidjeli u posljednjih 40 godina nije funkcionirao za većinu ljudi. I zato ja govorim o ljudima. Mi moramo imati progresivni kapitalizam. Mi moramo pripitomiti kapitalizam i preusmjeriti ga da služi našem društvu. Znate, ljudi ne bi trebali služiti ekonomiji, već bi ekonomija trebala služiti ljude.”
