Izbjeglice u bijegu od klimatskih kriza ne mogu biti vraćene kući dok god traje “izravan rizik”, odvagnulo je u ponedjeljak Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
Presuda je donesena u slučaju “prvog klimatskog izbjeglice”, Ioane Teitiota (BBC), koji je 2015. godine od novozelandskih vlasti zatražio azil s tvrdnjom da mu je u domovini ugrožen život. Teitiota je državljanin Kiribatija, otočne države u središnjem dijelu Tihog oceana čijim atolima prijeti nestajanje zbog podizanja razine mora.
>>>Nacionalni park Glacier uklanja znakove koji tvrde da će se svi ledenjaci otopiti do 2020.
Vijeće je odbilo njegov zahtjev uz obrazloženje da mu život nije “izravno ugrožen” i istovremeno prepoznalo da bi vraćanje “klimatskih izbjeglica” u zemlje gdje im prijeti neposredna opasnost predstavljalo kršenje ljudskih prava i međunarodnih zakona.
“Bez čvrstih nacionalnih i međunarodnih napora, učinak klimatskih promjena u zemljama primateljicama pojedince može izložiti kršenju njihovih prava,” navodi se u presudi. “Budući da je rizik potapanja čitave nacije tako ekstreman rizik, uvjeti života u takvoj zemlji mogu postati nespojivi s pravom na dostojanstveni život prije nego što se rizik realizira,” dodaje se.
>>>Svijet mora (započeti trgovinu s CO2 i) zaustaviti ‘rat protiv prirode’: UN Guterres
Iako je odluka bez realnog učinka u aktualnom klimatskom trenutku, ona bi se u slučaju materijalizacije pojedinih zlogukih prognoza mogla pokazati značajnom. Na primjeru Kiribatija, Međuvladin panel o klimatskim promjenama vjeruje da bi ga more moglo progutati do 2050. godine. Pritom je ok napomenuti da je autoritet panela narušen poviješću traljavih i u pravilu alarmantnih studija koje su gubile bitke sa stručnim recenzentima ili zbiljom.
