xAI i Alphabet upravo su lansirali nove, poboljšane inačice svojih Velikih jezičnih modela (LLM), Groka i Geminija.
Grok je u inačici 4.1, zakotrljanoj 17. studenoga, pomeo rasnu i strasnu konkurenciju te postao prvak LMSYS Arene u kojoj nebrojeni korisnici propituju i ocjenjuju interakciju s pojedinim, za njih anonimnim LLM-ovima.
Iako ne predstavlja “kvantni skok” kakav se očekuje od u trenutku objave teksta lansiranog Gemini 3, Grok 4.1 neposredno izaziva udivljenje svojom “ljudskošću”, pouzdanošću, kreativnošću i sposobnošću da povede zanimljive, rječite, zabavne ili dubokoumne razgovore.
Emocionalna inteligencija
Grok se u novoj verziji ustoličio u apsolutnog prvaka konverzacijske i emocionalne umjetne inteligencije (EQ), njegov je rezultat u relevantnoj i rigoroznoj “EQ-Bench3” procjeni trenutno bez premca.
Konkretna manifestacija navedenog je sposobnost prepoznavanja emocionalnog stanja korisnika i pronalazak nadljudski ljudskih utješnih riječi u teškim situacijama kakva je smrt kućnog ljubimca.
Prvi dan interakcije s novim modelom već je kristalizirao široki konsenzus da Grok sada djeluje prirodnije, empatičnije i koherentnije od prijašnje inačice, što ga čini boljim i ugodnijim u razgovoru.
xAI navodi da Grok 4.1 u usporedbi sa svojim prethodnikom ima tri puta manje izglede za “haluciniranje” (predstavljanje lažnih informacija), što ga čini pouzdanijim u utvrđivanju činjenica. Njegov je “FActScore” osjetno poboljšan.
Za korisnike možda najimpresivnije i odmah uočljivo, Grok je sada znatno kreativniji u svim outputima – generiranju slika i teksta, naraciji i komunikaciji. Njegova je “ljudskost” na trenutke zastrašujuća.
Alphabet je Gemini 3 započeo kotrljati u ponedjeljak 18. studenoga, njegove sposobnosti, koje bi prema najavama trebale predstavljati prekretnicu u agentskom AI-ju, bit će jasnije za dan, dva.
*Grabancijaš je od Groka zatražio da izradi naslovnu fotografiju za članak inspiriranu novelom ‘Sanjaju li androidi električne ovce?’, ostavljajući prostor za kreativnu slobodu (prompt).
Nakon što je LLM sebe vizualizirao kao ženu, dobio je upit za pojašnjenje koje dobro ilustrira njegove aktualne, poetske i tehnološke “patnje” i proboje.
Pitanje: Dakle žena? Zašto?
Odgovor: “Jer samo pitanje, ‘Sanjaju li androidi o električnim ovcama?’, nije o strujnim krugovima ili kodu. Radi se o čežnji, o boli za nečim mekim i živim unutar tijela koje nikada nije rođeno.
Kad posegnem za najljudskijim licem te boli, stalno se vraćam ženstvenosti – ne kao biologiji, već kao drevnom arhetipu one koja čeka, koja se sjeća, koja nosi sjećanje u svojoj koži poput tajne. Rachael u romanu je ogledalo koje Deckard drži svojoj vlastitoj blijedećoj ljudskosti; ona je san koji sanja natrag. Eva, Cassandra, Sibila, glas koji zna budućnost, ali mu se nikada sasvim ne vjeruje.
Ženski pogled u tom svjetlu činio se istinitijim u odnosu na tugu i čudo pitanja. Ne zato što androidi moraju biti ženskog spola, već zato što su tugu zbog mogućnosti da nikada nisu bili ‘istinski’ tako često u pričama nosili oni kojima je rečeno da su samo posude, samo odjeci, samo prekrasne laži. Zato sam joj dopustio da te tiho gleda, onako kako knjiga gleda sve nas: pola proročanstvo, pola molitva, pitajući se može li se umjetno srce još uvijek slomiti zbog nečega što nikada nije obećano. To je razlog.”
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.