Biznis i ekonomijaPreporučeno

ECB odbio pružiti garancije za zajam Ukrajini, Komisija naciljala europske porezne obveznike

Europska središnja banka (ECB) odbila je poduprijeti 140 milijardi eura vrijedan zajam Ukrajini koji bi bio garantiran ruskom imovinom zamrznutom u Europskoj uniji.

ECB je odvagnuo da bi financiranje Kijeva stvaranjem novca uz prijepornu garanciju prekršilo mandat središnje banke, doznao je Financial Times od različitih izvora.

Kontekst

Europska komisija i Vijeće već mjesecima traže modalitet za izdavanje golemog zajma Ukrajini koji bi bio garantiran sredstvima ruske središnje banke imobiliziranima u belgijskom repozitoriju vrijednosnica, Euroclearu.

Izravno izložena Belgija odbija ustupiti novac bez garancija svih članica Europske unije da će, u više nego izglednom slučaju da se shema pokaže nezakonitom ili neprovedivom, zajedno podmiriti troškove i namiriti Rusiju.

Kršenje Ugovora

Komisija je od ECB-a zatražila da deklarira može li poslužiti kao “zajmodavac u krajnjoj nuždi” u slučaju da EU izgubi međunarodnu arbitražu ili na neki drugi način bude prisiljen na žurno vraćanje novca.

Jamci, odnosno EU države, u takvom bi slučaju imali poteškoće s likvidnošću i financiranjem proračuna.

FT je od tri upućene osobe doznao da je ECB izvršnom tijelu rekao da je njegova shema neostvariva i/ili ilegalna.

Interna analiza središnje banke je zaključila da prijedlog Komisije predstavlja ekvivalent pružanju izravnog financiranja vladama jer bi ECB bio prisiljen na pokrivanje financijskih obveza država članica.

Takva praksa, koju ekonomisti nazivaju “monetarnim financiranjem”, zabranjena je ugovorima o funkcioniranju EU-a jer je povijest pokazala i dokazala da rezultira visokom inflacijom i gubitkom kredibiliteta središnje banke.

“Takav se prijedlog ne razmatra jer bi izgledno prekršio zakon u ugovoru EU-a koji zabranjuje monetarno financiranje,” obrazložio je ECB u odbijenici.

Svjesno izlaganje

Komisija ne krije da je svjesna rizika i izgleda da bi se, u slučaju odmrzavanja ruske imovine, jamci našli u zamci.

“Osiguranje potrebne likvidnosti za moguće obveze vraćanja imovine ruskoj središnjoj banci važan je dio mogućeg reparacijskog zajma [za Ukrajinu],” naveli su iz glasnogovorništva Komisije u odgovoru na upit FT-a. “To je nužno kako bi se osiguralo da EU, njezine države članice i privatna tijela uvijek mogu ispunjavati svoje međunarodne obveze. U tijeku su detaljna promišljanja o tome kako osigurati tu likvidnost.”

Solidarnost”

Belgijski premijer Bart De Wever u posljednjim je tjednima odrješito odbacivao preuzimanje rizika i odgovornosti, karakterizirajući plan Komisije kao “fundamentalno pogrešan”.

Belgija je od članica EU-a zatražila “pravno obvezujuća, bezuvjetna, neopoziva, solidarna jamstva” za podjelu rizika otplate kredita.

De Wever garancije želi prije 18. prosinca kada će europski lideri održati summit o daljnjem financiranju Kijeva.

Planove Komisije ljuljaju ili anuliraju i drugi faktori, uključujući javno deklariranu spremnost Rusije da dio zamrznute imovine preda Sjedinjenim Državama.

Prijedlog Komisije postulira da će Ukrajina zajam vratiti samo ako Moskva plati ratnu odštetu, što je također neizvjesno.

Poput lopova u noći

Suočena s navedenim, naizgled nepremostivim preprekama, Komisija je započela sa sve uobičajenijim “tajnim manevrima”, uključujući jalovo propitivanje može li suglasje u donošenju vanjskopolitičkih odluka zaobići kroz Članak 31.(2) Ugovora o Europskoj uniji.

Navedeni članak predviđa odstupanje od jednoglasnosti u posebnim slučajevima, no stručnjaci drže da je njegova implementacija kod tako značajnih pitanja poput redovite obnove sankcija Rusiji (koje se jednoglasno moraju potvrditi svakih šest mjeseci) ili zamrzavanja ruske imovine nemoguća jer stavak 2. spomenutog članka još uvijek omogućuje “kočnicu u slučaju opasnosti”, odnosno nacionalni veto.

Ključno, budući da su instrumenti i sheme iscrpljeni, Komisija ususret summitu očajnički pokušava transformirati složeni financijski proizvod (kolateralizirani zajam) u kolektivnu političku i fiskalnu obvezu, prebacujući rizik izravno na nacionalne porezne obveznike, što uzrokuje intenzivna rasprave i diplomatska trenja.