Europski sud je 14. svibnja 2019. godine presudio da zemlje članice EU-a moraju sve poslodavce zakonom obvezati na uspostavu sustava za svakodnevno bilježenje radnih sati zaposlenika.
Odluka stiže na zahtjev španjolskog Nacionalnog kaznenog i upravnog suda koji je mišljenje zatražio nakon tužbe sindikata (CCOO) protiv Deutsche Bank SAE zbog nepostojanja sustava za praćenje i bilježenje radnih sati.
Sud drži da je prisiljavanje poslodavaca da prate radno vrijeme jedini učinkoviti način da se osigura poštivanje odredbi o maksimalnom trajanju radnog tjedna. Riječima suda: “zemlje članice od poslodavca moraju zahtijevati uspostavu objektivnog, pouzdanog i pristupačnog sustava za svakodnevno mjerenje radnih sati svakog radnika.”
Prema španjolskom zakonu, poslodavac je dužan bilježiti samo prekovremene sate, zbog čega je španjolski sud zatražio da Europski sud utvrdi je li takva praksa usklađena s europskom pravnom stečevinom.
Odluka
Europski sud u odgovoru na nedoumice navodi da su sve zemlje članice dužne zakonom obvezati poslodavce na bilježenje radnih sati da bi udovoljile europskom zakonodavstvu.
Sud u odluci prvo ističe generalni značaj “temeljnog radničkog prava” na ograničen broj maksimalnih radnih sati, dnevne i tjedne odmore. To je pravo izričito navedeno u članku 31. (2) Povelje (PTP) i u Direktivi 2003/88 (Direktiva o radnom vremenu).
Direktiva od zemalja članica traži, među ostalim, da osiguraju minimalni dnevni odmor od 11 sati i spriječe probijanje gornje granice od maksimalno 48 radnih sati tjedno.
Drugo, sud ističe da su radnici generalno slabija stranka. U slučaju kad poslodavac nema sustav za objektivno utvrđivanje odrađenog radnog vremena, nemoguće je objektivno utvrditi količinu prekovremenog rada.
>>>Cerar: ako Sud EU-a može protiv ‘velike utjecajne Njemačke’ može i protiv Hrvatske
Sud stoga drži da je prisiljavanje poslodavaca da prate radno vrijeme jedini učinkoviti način da se osigura poštivanje odredbi o maksimalnom trajanju radnog tjedna. Riječima suda: “zemlje članice od poslodavca moraju zahtijevati uspostavu objektivnog, pouzdanog i pristupačnog sustava za svakodnevno mjerenje radnih sati svakog radnika.”
Učinak i utjecaj presude
Lexology, portal koji prati donošenje i provođenje svih pravnih akata u svijetu, piše da će odluka imati nevjerojatan utjecaj na zemlje članice i ističe posebni značaj pozivanja Europskog suda na Europsku povelju o temeljnim pravima, jer ono poslodavcima uskraćuje mogućnost da iskoriste proviziju iz članka 22. Direktive o radnom vremenu i radnicima uskrate pravo na minimalni dnevni i tjedni odmor zbog “izvanrednih okolnosti” i sličnih izlika.
