Donosimo vam transkript govora koji je predsjednica HUP-a Gordana Deranja održala na tradicionalnom blagdanskom domjenku na kojem se okupilo petstotinjak uzvanika, gospodarstvenika, Vlade i medija:
Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege poslodavci, drage gošće i gosti,
srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatske udruge poslodavaca na našem posljednjem okupljanju u ovoj godini.
Kraju godine vrijeme je za podvlačenje crte, ocjenu postignutog i razmišljanje o tome što nas čeka u narednih 12 mjeseci i dolazećim godinama.
To ćemo napraviti i danas s tim da osim pod ovu, želimo podvući crtu i na prethodne tri godine. Sljedeća 2020. donosi nam parlamentarne izbore, nakon kojih će započeti novi 4-godišnji ciklus vlade koju će oformiti pobjednička opcija. Ova vlada, ulazi dakle u svoju zadnju godinu mandata u kojoj ne očekujemo puno pozitivnih, ali se bojimo negativnih iznenađenja.
Dok Vlada misli da je napravila puno, mi mislimo da nije napravila dovoljno da bi bitnije popravila uvjete poslovanja i poziciju Hrvatske. Nekih je pomaka bilo i gospodarski rast se nastavlja – to treba pošteno i korektno priznati. Međutim problem je što su ti koraci i poboljšanja premali i prespori da bismo sustigli one za kojima trčimo. Gotovo sve druge članice Europske unije su u boljoj formi i trče brže, a mi šećemo laganim korakom dok se razdaljina među nama ne smanjuje.
>>>Trojka za socijalnu uključenost, dvojke za rast i zapošljavanje – kulja za demografiju: Šonje/HUP
U uvjetima koji i dalje nisu osobito dobri, usprkos tome što nam mnogo toga još uvijek otežava poslovanje poduzetnici i poslodavci trude se napraviti najviše i najbolje što mogu. Za sebe, za svoje vlasnike, za svoje radnike, za svoje partnere i za čitavo društvo.
Drage kolegice i kolege, svima vama koji ste u ovoj godini dobro poslovali, koji ste uspjeli rasti, koji ste povećavali plaće, a osobito onima koji su pritom ulagali u razvoj, u digitalizaciju i inovacije – od srca čestitam! Trebamo biti ponosni na to što postižemo i kad već neće nitko drugi moramo si čestitati makar mi međusobno.
Ljudi koji nisu zadovoljni pakiraju kofere i odlaze. Ne iz državnih službi, iz lokalne uprave i samouprave, iz javnih poduzeća – odlaze uglavnom oni iz privatnog, realnog sektora. Odlaze oni koji trebaju napuniti proračun i osigurati sredstva iz kojih će se plaćati sve veći i veći troškovi države.
Naše uspjehe ne bismo trebali priznavati i slaviti samo mi. Naše uspjehe bi trebali priznati i podržavati i drugi dijelovi društva. Jer što smo mi uspješniji to je proračun puniji. Naši bolji rezultati znače i puniju državnu blagajnu.
Zahvaljujući tome što smo je obilno punili i ove godine, nekima je Djed božićnjak uranio i donio fantastične darove. Zahvaljujući velikodušnosti Vlade, pritisku štrajka u školama i prijetnjama drugim štrajkovima, ove godine javni sektor pod bor dobiva nevjerojatna povećanja plaća i materijalnih prava. Kažem nevjerojatna jer se radi o povećanjima koja su značajno veća od stopa gospodarskog rasta. Svi mi koji živimo od tržišta i svoga rada na to ne možemo gledati nikako drugačije nego s nevjericom i negodovanjem.
Pokloni koje mi dobivamo i možemo očekivati od vlade bitno su skromniji. Mi ćemo pod bor sebi i našim radnicima staviti samo ono što možemo zaraditi sami i to iz onoga što ostane dok namirimo potrebe ove ranije spomenute i vrlo brojne grupe zaposlenih u javnom sektoru.
Njihova su prava zajamčena, nemoguće ih je smanjivati, mogu samo rasti, za rezultate i kvalitetu rada nitko ih ne pita, radili ne radili oni svoje dobivaju. I među njima ima sjajnih i vrijednih ljudi, ali su u neravnopravnom položaju – jer njihov dobar rad nije nagrađen boljim uvjetima. Upravo suprotno često su izloženi i mobingu i nekorektnim postupcima većine koja ne želi da im itko remeti njihovu idilu u kojoj se nikad ništa ne mijenja.
Zašto su svim našim vladama i politici ti građani važniji od svih nas drugih koji radimo u privatnom sektoru? Zašto se naše nezadovoljstvo ne računa? Zašto ono nikome nije bitno.
Zato što nismo na ulici? Vjerojatno.
Ljudi koji nisu zadovoljni pakiraju kofere i odlaze. Ne iz državnih službi, iz lokalne uprave i samouprave, iz javnih poduzeća – odlaze uglavnom oni iz privatnog, realnog sektora. Odlaze oni koji trebaju napuniti proračun i osigurati sredstva iz kojih će se plaćati sve veći i veći troškovi države.
Svima koji su svladali barem osnove matematike u osnovnoj školi trebalo bi biti jasno da ta računica ne može držati vodu. Bez ljudi koji rade, bez onih koji stvaraju dodanu vrijednost, koji izvoze, inoviraju – nitko ne može računati ne na bolju budućnost, nego niti na održivost ovakvog stanja.
Promjene i reforme u Hrvatskoj ostaju na čekanju, a vrijeme curi.
U takvim okolnostima, kada govorimo o našim željama i očekivanjima, mi poslodavci želimo da nam 2020. ne donese promjene na gore. Da se Vlada uspije othrvati daljnjim pritiscima i vlastitim porivima za nova povećanja privilegija i troškova proračuna.
>>>Pritisak poreznih i sličnih opterećenja Hrvatsku drži na dnu: HUP Skor
Osim toga želimo i nama i svim našim sugrađanima da nam sljedeća godina i izbori koji slijede donesu mudrije i odgovornije saborske zastupnike, hrabriju i odlučniju vladu.
Svima nama drage kolege želim da ostanemo fokusirani na naše poslove i tvrtke, da nastavimo raditi na poboljšanju svega onoga što je u našim vlastitim rukama i za što smo sami odgovorni.
Bez obzira na vladu, na vanjske okolnosti svi smo pred sebe za 2020. postavili određene ciljeve i oni su u skladu s našim poduzetničkim duhom – usmjereni na rast, na nove uspjehe bez obzira na sve izazove i prepreke koji su pred nama.
Od srca vam želim da ih sve ispunite ili premašite!
Gordana Deranja/HUP
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.