Porezne olakšice bogatima omiljena su poluga i politika konzervativnih zastupnika i ekonomista koji već desetljećima trube kako one stvaraju radna mjesta i dižu plaće u široj populaciji jer novac s vrha kapa nadolje.
Iako je postulat “trickle down” gospodarstva doveden u pitanje ili osporen nebrojeno puta, nije zgorega utvrditi i potvrditi gradivo, što su kroz veliko istraživanje učinili u Londonskoj školi ekonomije (LSE) uz zaključak da je 50 godina poreznih olakšica bogatima pogodovalo samo jednoj grupi – bogatima.
Istraživanje Davida Hopea iz LSE i Juliana Limberga s King’s Collegea u Londonu proučava trendove oporezivanja u 18 razvijenih zemalja – od Australije do Sjedinjenih Država – u razdoblju od 1965. do 2015. godine.
Studija je usporedila zemlje koje su usvojile porezne olakšice za imućne, kao što je to učinio SAD u 1982. pod utjecajem neoliberalnog predsjednika Ronalda Reagana i nacije u kojima su one izostale.
>>>Papa denuncirao neoliberalne dogme, ‘trickle-down’ ekonomiju | Fratelli Tutti
Rezultati pokazuju da je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku pet godina nakon rasterećivanja dobrostojećih ostao gotovo neizmijenjen u odnosu na zemlje koje nisu posegnule za “trickle down” doktrinom.
“Na temelju naših istraživanja, mi bismo argumentirali da je ekonomsko promišljanje o zadržavanju niske stope poreza za bogate slabo utemeljeno,” napisao je Limberg u razmjeni e-pošte s CBS MoneyWatch.
>>>Kraj neoliberalizma i preporod Prosvjetiteljstva nužni za opstanak civilizacije: Stiglitz
“Štoviše, ako pogledamo kroz povijest, razdoblje najvećih poreza za bogataše – poslijeratno razdoblje – ujedno je i razdoblje najvećeg ekonomskog rasta i najmanje nezaposlenosti,” dodao je.
