Prevladavajuća slika prirode Dinarskog krša ozbiljna je kočnica razvoju humanističkog i prirodi sklonog društva, ključna je poruka knjiga Ive Lučića “Presvlačenje krša”, predstavljene u srijedu navečer u Zagrebu.
Knjiga u nakladi Synopsisa na 680 stranica uz isto toliko slikovnih dokumenata – fotografija, terenskih skica i karata – pokušava naći odgovor zašto najpoznatiji krš u svijetu, Dinarski krš, nije dovoljno poznat ni priznat u javnostima “dinarskih” zemalja.
O knjizi su govorili Lučićev doktorski mentor Andrej Kranjc iz Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani, profesori sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Hrvoje Petrić i Stipe Grgas te moderator Dragutin Lučić Luce.
>>>Hod među oblacima u zavičaju munja i gromova: reportaža s Orjena
“Knjiga zaziva na brigu o okolišu, alarmira, upozorava, prati povijest, ali i sadašnjost, nudi perspektive… No, što će od toga u konačnici biti ne ovisi samo od dobrih želja teoretičara”, kazao je moderator.
Podsjetivši da su znanstvenici s našeg područja lideri ekohistorijskih istraživanja Petrić je rekao da Lučićevu knjigu treba sagledavati kao popularizaciju krša, ali i ozbiljni znanstveni doprinos, neizostavan u budućim istraživanjima.
Grgas je istaknuo da autor u knjizi ostavlja vrlo malo nedoumica jer do kraja iscrpljuje svaki problem, no istovremeno ga mogu čitati i laici. Iako ne piše iz neutralne pozicije svoju autorsku odgovornost Lučić pokazuje time što lokacija nije arhaizirana ni stavljena u idealizirano vrijeme već prati povijesna događanja, kazao je Grgas.
“Knjiga zaziva na brigu o okolišu, alarmira, upozorava, prati povijest, ali i sadašnjost, nudi perspektive… No, što će od toga u konačnici biti ne ovisi samo od dobrih želja teoretičara,”
Dragutin Lučić Luce
U Fokusu Popovo polje – jedan od najmarkantnijih krških krajolika
Autor je podsjetio da su dijelovi Dinarskog krša ispravno valorizirani u sustavu zaštite prirode pa je tako svih osam hrvatskih nacionalnih parkova dio krša, a samo dva od 11 parkova prirode nema veze s kršem, ali to ne mijenja bitno lošu javnu sliku krša.
Uzrok je dijelom u samim znanostima, ali ponajviše u općoj slici svijeta koja se promiče u javnom sustavu upravljanja okolišem, naglasio je Lučić i dodao da to dobro ilustrira nedavno “miniranje” kandidature Dinarskog krša za UNESCO-vu listu.
Lučić je zaključio da klimatska kriza ima zajednički uzrok s problemima s kojima se susreće ta iznimna prirodna pojava u svojoj domovini.
Istraživanje u fokus stavlja Popovo polje kao jedan od najmarkantnijih krških krajolika, a kao širi okvir drži cjelinu Dinarskog krša, koje autor izlaže kroz tri interdisciplinarne platforme: karstologiju, povijest okoliša i kulturni krajolik.
Ističe i da je prirodoslovlje stvorilo pojam Dinarskog krša koji je gotovo nepoznat izvan stručnih krugova. Tehničke znanosti su, pritom, mitologizirale hidroenergiju krških rijeka, a društveno-humanističke znanosti pripomogle stvaranju pojma dinarske kulture kojoj je glavno obilježje mentalitet “kratkog fitilja”.
