Svemir se širi brže nego u prošlosti, što znači da je oko milijardu godina mlađi no što smo mislili, utvrdio je u novom istraživanju Nobelom okrunjeni astronom Adam Riess.
Njegova studija, objavljena u Žurnalu astrofizike, utječe na naše razumijevanje Hubbleova zakona, odnosno konstante i kalkulacije o brzini širenja svemira koja slovi kao najznačajnija formula u kozmologiji.
Riess je koristeći Svemirski teleskop Hubble utvrdio da se svemir širi 9 posto brže nego prema Hubbleu čija je formula temeljena na istraživanju ostataka Velikog praska, a ono što nakon objave istraživanja izaziva nevjericu u znanstvenoj zajednici je činjenica da su obje, stara i nova kalkulacija, naizgled točne.
Ako vas navedeno zbunjuje, ne brinite, kako piše Associated Press, začuđeni su i stručnjaci pa sugeriraju da će nam za objašnjene kontradikcije možda zatrebati “nova fizika” s dodatkom elemenata i faktora poput tamne energije ili tamne tvari čija svojstva još uvijek istražujemo.
“Sve više se čini da ćemo trebati nešto novo da ovo objasnimo,” rekao je Riess čiji je znanstveni rad na polju fizike Nobelom nagrađen u 2011. godini.
Njegov kolega iz NASA-e, John Mather čiji je opus također zaslužio Nobela u 2006. godini, dodaje da nas otkriće ostavlja s dvije očite opcije. “1. mi činimo greške koje ne možemo pronaći. 2. priroda ima nešto što još ne možemo pronaći.”
Novo mjerenje
Riess se u svom poigravanju s Hubbleovim zakonom zagledao u ne tako udaljena sunca i za uzorak uzeo 70 cefeida, pulsirajućih i izrazito sjajnih zvijezda s nestabilnom strukturom čija su svojstva pogodna za mjerenje udaljenosti između galaksija. Nakon poredbe uzorka s vrstom supernova koje astronomima služe kao referentne točke, on je otkrio da se širenje svemira ubrzalo sa 70 na 74 kilometara po sekundi po megaparsecu.
Nova kalkulacija znači da je starost svemira negdje između 12.5 i 13 milijardi godina, značajno manje od prijašnje procjene od 13.6 do 13.8 milijardi godina.
“Hej, to je dobra vijest. Svi vole izgledati mlađe,” veli Riess.
Staro mjerenje
U 2013. europski Planck satelit je pomogao znanstvenicima da izračunaju puno sporiju stopu inflacije među zvijezdama od oko 67, no računica je podrazumijevala značajno drukčiju metodologiju, bila je kompliciranija, manje direktna i temeljena na zagledavanju u puno ranije vrijeme, kad je svemir još bio dijete.
Planck tim je proučavao pozadinsku prirodnu radioaktivnost u razdoblju od oko 370,000 godina nakon Velikog praska. Mjerenjem hladnih i vrućih točki u toj radijaciji, znanstvenici su dokučili njihovu veličinu, što im je pomoglo odrediti udaljenosti.
Tim je kalkulacije uvrstio u standardne modele svemira, dodao poznate podatke o brzini širenja i došao do manje stope ekspanzije i starosti od oko 13,8 milijardi godina, navodi AP.
Nepoznati faktori
Iako postoji šansa da se Riessovom i Planck timu omakla pogreška, astronomi i astrofizičari kažu da su obje kalkulacije točne.
“Oba izračuna imaju smisla i u ovom trenutku nitko ne može pronaći ništa krivo,” rekla je štovana astrofizičarka s Čikaškog sveučilišta Wendy Freedman, čijem se mišljenju priklanjaju i drugi stručnjaci dok hvale rezultate spomenutih istraživanja.
Navedeno pak sugerira da će znanstvenici morati napraviti prilagodbe u Einsteinovoj teoriji relativnosti.
“Morate u svemir dodati nešto o čemu mi ne znamo,” rekao je Chris Burns, astrofizičar s Carnegie instituta za znanost. “To uvijek izaziva nelagodu,” kaže.
Astronomi su u prošlosti dodavali teško uočljivu i shvatljivu tamnu energiju i tamnu tvar da bi objasnili zašto se računice ne podudaraju i sad vide potrebu za sličnom potragom.
Moglo bi biti da se u prošlosti dogodio “turbo” puls tamne energije, neuočljive sile širenja koja dobro odgovara Einsteinovim teorijama, to bi moglo ubrzati ekspanziju i objasniti računice, ponudio je kao hipotezu Riess.
>>>Matko Meštrović: mi smo u kapitalocenu, razdoblju ‘komercijalnog ropstva’ koje uništava prirodu
Riječ bi mogla biti i o novoj čestici koja još nije otkrivena, dodao je Burns.
“Mi imamo taj tamni sektor koji već ima dva sastojka, možda otkrijemo treći,” složio se član Planck tima Lloyd Knox s kalifornijskog sveučilišta Davis. “To je zastrašujući izgled. Zar ćemo mi konstantno morati uvoditi nove nepoznate faktore?”.
arXiv:1903.07603v2 [astro-ph.CO]
Pratite nas na Google vijestima
