NASA je u ponedjeljak potvrdila prijašnja istraživanja o postojanju vode na Mjesecu uz (pr)ocjenu da bi količine molekula uhvaćenih u mineralima na površini ili ledu na područjima u stalnoj tami mogle biti značajno veće od dosadašnjih spoznaja.
Znanstvenici su još prije 11 godine sugerirali relativno raširenu prisutnost vode, no korišteni instrumenti nisu sa sigurnošću mogli utvrditi je li uistinu riječ o molekulama H2O ili njihovom bliskom srodniku hidroksilu.
SOFIA je vodu otkrila u velikom krateru Clavius na južnoj polutki Mjeseca koji je vidljiv sa Zemlje.
Tim NASA-e predvođen znanstvenicom Casey Honniball iz Centra za svemirske letove Goddard u Marylandu sada javlja da su podaci prikupljeni letećim opservatorijem SOFIA smještenom u trupu modificiranog zrakoplova Boeing 747SP “nepobitno” potvrdili široku rasprostranjenost vode.
“Mnogi ljudi misli da je moje otkriće vodeni led, što je netočno. To su samo molekule vode – jer su one toliko raširene da među njima nema međusobnih interakcija koje bi stvorila led ili čak tekuću vodu,” rekla je o podacima Honniball. “Voda nije ograničena samo na polarne regije. Ona je raširenija nego što smo mislili,” dodala je.
Istraživači kažu da je jedino objašnjenje za prisutnost molekula vode na suncem obasjanim mjesečevima površinama njihovo ugrađivanje u mineralna zrna što pruža zaštitu od hladnog i surovog okoliša.
U ponedjeljak su, paralelno s otkrićem SOFIA-e, objavljeni i rezultati istraživanja drugog tima znanstvenika koji su pomoću svemirske letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter utvrdili da bi količina vode u mjesečevoj sjeni i na polovima također mogla biti veća od dosadašnjih spoznaja.
Mjesec ugrubo ima oko 40.000 četvornih kilometara u trajnoj tami, temperatura u pojedinim područjima seže do minus 163 stupnja Celzijusa što je dovoljno hladno da smrznutu vodu zarobi u stabilnom stanju milijardama godina.
>>>Mjesečeva rotacija u HD-u: GIF
Lider drugog istraživanja, planetolog Paul Hayne sa Sveučilišta Colorado, kaže da je Orbiter otkrio “milijarde malenih sjenki”, od kojih su pojedine veličine majušnog novčića i većinom se nalaze u polarnim regijama.
“Naše istraživanje pokazuje da bi mnoštvo do sad nepoznatih područja Mjeseca moglo sadržavati led,” rekao je Hayne. “Rezultati sugeriraju da bi voda mogla biti mnogo raširenija u mjesečevim polarnim područjima nego što se ranije mislilo, što bi olakšalo pristup, vađenje i analizu.”
>>>Hegemonija na Zemlji, hegemonija na nebu: SAD kreće u pregovore o iskorištavanju Mjeseca
Rezultati oba istraživanja, objavljeni u žurnalu Nature Astronomy, pogoduju nastojanjima NASA-e da čovječanstvo vrati na Mjesec koji bi mogao poslužiti kao “odskočna daska” za let do Marsa i daljnja istraživanja Sunčeva sustava. Mogućnost korištenja vode uhvaćene na mjesečevoj površini mogla bi olakšati i formiranje lunarnih baza koje su najavile nacije s naprednom tehnologijom i sposobnošću svemirskog leta.
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.