‘Computus’ o Uskrsu i druga poganska trivija

“Ljudi su od prapovijesti slavili ravnodnevnice i suncostaje kao sveta vremena,” podsjeća profesorica sa Sveučilišta u Sydneyu Carole Cusack.

“Proljetna ravnodnevnica je trenutak kad je duljina dana i noći identična, pa stoga možete reći da izranjate iz zime jer su se noć i dan vratili ravnoteži”.

Nakon zore kršćanstva razdoblje je asocirano s uskrsnućem Krista.

“U prvih par stoljeća nakon života Isusa, nova Kršćanska crkva je usvojila dane gozbe povezane s drevnim poganskim festivalima. Ljetni festivali s temama novog života i izlaska iz hladne zime eksplicitno su povezani s Isusovim osvajanjem smrti uskrsnućem nakon razapinjanja,” kaže profesorica u kratkom rezimeu poganskih korijena Eastera iliti Uskrsa.

Astrologija i astronomija, bejbi

Pogani su, kako svjedoči Stonehenge, bili majstori astronomije i komplementarne astrologije i pažljivo promatrali kretanja nebeskih tijela što je također usvojila Crkva.

“Liječnik bez znanja o astrologiji ne može sebe nazivati liječnikom,”

HIPOKRAT

“Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena,” podsjeća Hina.

Navedeno je pritom puno zanimljive ispod površine, naime, iza “computusa” (latinski; “računica”) s kojim se izračunava kalendarski datum Uskrsa počiva čitava znanost. On je vjekovima bio “najvažnija računica” na čije su algoritme utjecali razni događaji, poput pomrčina u vrijeme ravnodnevnice, uključujući manje ili više znanu “tamu raspeća”, trodnevnu noć (eklipsu) zabilježenu u kanonima evanđelja.

Originalni cilj Gregorijanskog kalendara je bila promjena datuma za slavu Uskrsa. Uveo ga je papa Grgur XIII. jer se Rimljanima u 48. godini prije Krista omakla greška u kalkulaciji trajanja solarne godine (fulali su za 11 minuta) zbog čega bi Uskrs prema julijanskom kalendaru svake godine bio sve dalje od tada tradicijom priznatog datuma njegova obilježavanja na 21. ožujka.

Crkva je kroz srednji vijek štovala i poštivala astrologiju u impozantnim, neki bi rekli zabrinjavajućim razmjerima, primjerice, danas nije tajna da je Bazilika podignuta na mjestu mučeništva i grobu sv. Petra izgrađena uz savjete astrologa koji su Papi Juliju II. rekli da konstrukciju započne 18. travnja 1506. godine u 10 sati ujutro nakon konzultacija horoskopa Isusa Krista i drugih za kršćanstvo značajnih datuma.

Boginja povezana sa začećem i zečevima

Crkva je od pogana popalila sve cool stvari u kojima uživamo tijekom blagdana osim propovjedi. Primjerice, danas je prihvaćeno da uskršnja ikonografija posvećena zečevima originalno štuje veliku sjevernoeuropsku boginju Eostre čiji su simboli divlji i pitomi zečevi.

Britanski čuvar baštine Charles J. Billson u svojoj studiji tradicije i folklora objavljenoj u 19. stoljeću citira nebrojene zgode u kojima narod štuje zečeve u razdoblju oko proljetne ravnodnevnice. “Neovisno o tome je li postojala boginja s imenom Eostre i postoji li veza između zečeva, saksonskih i britanskih rituala, postoje temelji za vjerovanje da svetost ove životinje seže unatrag u još udaljenije doba, u kojem je vjerojatno imala izrazito značajnu ulogu u velikim Ljetnim festivalima prapovijesnih stanovnika Otoka”.

Prva pisana spomen Eostre datira iz osmog stoljeća u kriptičnom zapisu o anglosaksonskom kalendaru iz traktata “De Temporum Ratione” (latinski “obračun vremena”) koji bilježi da je Eostremonath, anglosaksonski naziv za mjesec travanj, dobio ime prema Eostre. Zapis navodi da je riječ o razdoblju “gozbi i slavlja”, a Eostre je Anglosaksoncima očito bila dovoljno značajna da Uskrs povežu s njenim imenom umjesto da posegnu za latinskim nazivom pashe koji je pak derivat hebrejskog pesach.

Omlet

Jaja i pisanice također imaju izrazito bogatu pretkršćansku povijest. Drevni Egipćani su vjerovali u praskozorje u kojem se bog Sunca rađa iz jaja. Hinduizam u svojim korijenima sadržaj jaja povezuje sa strukturom svemira, pa ljuska predstavlja raj, bjelanjak zrak a žutanjak zemlju. Spisi čin razbijanja povezuju s činom kreacije.

Zgodni su i mitovi zoroastrizma dok pripovijedaju o vječnoj borbi između dobra i zla. Zlo se tijekom višetisućgodišnjeg primirja vratilo u bezdan a dobro je snijelo jaje koje predstavlja svemir sa Zemljom u središtu kao jing-jang točkom. Zlo je mir prekinulo probijanjem ljuske, vratilo se na Zemlju i ovdje nastavilo borbu.

U Finskoj, Kćer prirode Luonnotar plovi morem gledajući svoja posla kad joj na koljeno sleti orao, savije gnijezdo i položi jaja. Nakon nekoliko dana jaja počnu tinjati i ona refleksivno pomakne nogu stvarajući “omlet” od kojeg je nastao znani svemir.

Kako je to u 17. stoljeću primijetio starinar John Aubrey: “Jaja su drevni i prirodni simbol vraćanja u život u mnogim dijelovima Europe, ona su popularizirana Pashom, koja je pak inspirirala kršćansku tradiciju.”

Mitove, legende, religije i njihove korijene na stranu, svatko može sa zadovoljstvom primijetiti da je; poganska, hebrejska ili kršćanska, poruka o ponovnom rađanju ili uskrsnuću, u suštini ista od praskozorja čovječanstva.

Sretan Uskrs!

Članak je originalno objavljen na Uskrs 24. travnja 2019. godine