Za odnos države i crkve u Hrvatskoj nije najvažnije je li Hrvatska sekularna država nego jesu li sve vjerske zajednice jednake pred zakonom, a one to nisu, sukus je znanstvene analize objavljene u novom broju časopisa Pravni vjesnik.
Autor članka, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Frane Staničić, objašnjava da je Hrvatska izgradila kooperacijski model odnosa države i crkve. U njemu su crkva i država odvojene, ali je država dužna surađivati i pomagati vjerskim zajednicama u njihovu radu.
>>>Pokret za sekularnu Hrvatsku pozvao na odvajanje crkve od države, reviziju vatikanskih ugovora
Stančić se osvrće na oprečne javne kritike i kaže da nisu u pravu ni oni koji tvrde da Hrvatska nije sekularna država, kao ni oni koji tvrde suprotno, jer “sekularnost u hrvatskom kontekstu nema jednako značenje kao u Francuskoj koja isključuje religije iz javne sfere”.
Članak 41. stavak 2. Ustava propisuje obvezu države da surađuje s vjerskim zajednicama i pomaže im u njihovom djelovanju.
Tri modela sekularnosti država
U svijetu su uspostavljena tri osnovna modela odnosa crkve i države: model države ili nacionalnih crkava, kooperativni ili konkordatski model te model strogog razdvajanja crkve i države.
Treći je model najrjeđi, a najčešći je kooperativni ili konkordatski model kojem pripada većina europskih država, pa i Hrvatska, mada neke države koje su uspostavile taj model imaju u svojim ustavima izričitu odredbu o razdvajanju crkve i države, ističe Staničić.
Zaista je istina da Hrvatska pripada kooperativnom modelu ili konkordatu, unatoč činjenici da je člankom 41. stavkom 1. Ustava propisano da su crkva i države odvojene, odnosno da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države.
Međutim, dodaje Staničić, stavak 2. toga članka propisuje obvezu države da surađuje s vjerskim zajednicama i pomaže im u njihovom djelovanju.
>>>Netransparentna crkva godišnje uživa više od milijardu kuna proračunskog novca: Peović
Razdvajanje države i crkve, naravno, znači da je Hrvatska sekularna država. Međutim, to nije strogi laicizam, a nije ni strogo razdvajanje u smislu francuskog pristupa koji bi zabranio sudjelovanje religije u javnoj sferi.
Riječ je o razdvajanju u smislu onemogućavanja vjerskih zajednica da utječu na organizaciju i funkcioniranje države, kao i onemogućavanja države da utječe na organizaciju i funkcioniranje vjerskih zajednica, ali u svemu drugom je suradnja moguća i nužna, precizira Staničić.
U Hrvatskoj vjerske zajednice neravnopravne
Staničić, međutim, smatra da je temeljno pitanje surađuje li država ravnopravno sa svim vjerskim zajednicama, te dodaje da u Hrvatskoj to nije slučaj.
Mnoge vjerske zajednice ne mogu iskoristiti prava koja imaju druge vjerske zajednice, čime se krši proklamirano ustavno načelo jednakosti vjerskih zajednica pred zakonom, kaže.
>>>Sprega s politikom desnice potiče gubitak vjere u crkvu, religijsku neovisnost u SAD-u
To se posebno odnosi na položaj onih vjerskih zajednica koje nisu sklopile posebne ugovore s državom i tako ostvarile široka prava, za razliku od Katoličke crkve i 19 ostalih vjerskih zajednica, objašnjava Staničić i dodaje da je državi ostavljeno da prema nahođenju sklapa ugovore s vjerskim zajednicama.
Takvo zakonodavno rješenje dijeli vjerske zajednice na one koji uživaju sva prava koja uživa Katolička crkva i one kojima se ta prava uskraćuju, ističe.
>>>Od Boga zaposlen Kanye West zahvalio Kristu na povratu poreza od 68 milijuna dolara
Stoga je očito da ne možemo govoriti o ravnopravnom položaju svih vjerskih zajednica pred zakonom u Hrvatskoj, što je očito kršenje navedenog članka Ustava, kaže Staničić i navodi kako je taj problem prepoznat i pred Europskim sudom za ljudska prava, koji je 2010. utvrdio povredu prava skupine crkava u Hrvatskoj.
Staničić zaključuje da bi bilo bolje prestati iscrpljivati se beskorisnim raspravama o tome je li Hrvatska sekularna država, te da se umjesto toga počne rješavati pitanje stvarne nejednakosti vjerskih zajednica.
