Europska unija je u prvoj polovici 2025. godine (H1 2025) uvezla ruski ukapljeni prirodni plin (LNG) vrijedan 4,48 milijardi eura, što je najveći iznos za bilo koje polugodišnje razdoblje u povijesti.
Rekordna vrijednost uvoza zabilježena je i u trgovini sa Sjedinjenim Državama.
U četvrtak objavljeni podaci Instituta za ekonomiju energije i financijsku analizu (IEEFA) pritom pokazuju jasnu dominaciju SAD-a čiji je izvoz LNG-a u EU u prvoj polovici 2025. porastao za 46% u poredbi s istim razdobljem lani.
Udjel SAD-a u ukupnom uvozu LNG-a segnuo je na 55% – 57%.
U kontekstu rata u Ukrajini i svesrdnih deklaracija europskih lidera zanimljivo, uvoz ruskog LNG-a u EU je unatoč posvemašnjim sankcijama u istom razdoblju porastao za 7%, dosegnuvši rekordnu razinu za bilo koje polugodišnje razdoblje.
Vrijednost uvoza pritom je bila za milijardu eura, ili oko 29% veća nego u H1 2024.
Zamjena ovisnosti
Situaciju na tržištu u četvrtak je za Brussels Signal komentirala analitičarka i glavna autorica izvješća IEEFA-e, Ana Maria Jaller-Makarewicz.
“EU se sada ne diversificira; samo zamjenjujemo jednu ovisnost drugom,” rekla je. “Nije da je američki LNG loš, to je samo još jedan jedinstveni izvor. Sada smo ovisni o američkom LNG-u, baš kao i 2022. kada smo ovisili o jednom dobavljaču.”
Redundancija
Uz uvid u uvoznu situaciju, njezino izvješće osobitu pažnju posvećuje zasićenosti europskog tržišta LNG-a i shodnom usporavanju izgradnje terminala, njihovom nekorištenju ili gašenju.
“Kada je Rusija napala Ukrajinu, donesene su panične odluke i izgrađeno je mnogo LNG terminala, ali se danas ne koriste svi,” rekla je Jaller-Makarewicz.
Prema podacima iz istraživanja Njemačka je ove godine zatvorila ili odgodila izgradnju nekoliko terminala. Sud u Francuskoj naložio je uklanjanje plutajuće jedinice za skladištenje i regasifikaciju (FSRU) iz luke Le Havre koja je bila neaktivna više od godinu dana. Jedan FSRU u njemačkoj luci Mukran ugašen je ugrubo godinu dana nakon puštanja u pogon.
U rezimeu objekti i postrojenja u zemljama poput Njemačke i Grčke bilježe znatno manju aktivnost od očekivane, dok se u Poljskoj i Hrvatskoj infrastruktura koristi intenzivno.
Očekivani pad potražnje za plinom i LNG-om
IEEFA predviđa da će potrošnja plina u Europi kroz razdoblje od 2025. do 2030. godine pasti za 15%, a uvoz LNG-a za 20%.
Potražnja za LNG-om je od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine već okopnila za 20%.
Trend uvjetuju zelene politike i zelena tranzicija Europske unije, odnosno silovita proliferacija obnovljivih izvora energije.
Izvješće navodi da je instalacija toplinskih crpki i solarnih panela (čija je snaga porasla za 40% u 2023. u odnosu na 2022.) ključni faktor pada potražnje za plinom i LNG-om.
Jaller-Makarewicz pritom podcrtava da je trend “bespovratan” i da zemlje koje nastave s izgradnjom ili proširenjem LNG terminala riskiraju ulaganje u nepotrebnu infrastrukturu jer se energetska tranzicija ubrzava, a smanjenje potrošnje plina pokazalo se ključnim za energetsku sigurnost.
Uloga i ulog LNG Terminala na Krku
Navedeno upozorenje primjenjivo je i na u siječnju 2021. godine inauguriran Krčki LNG terminal koji služi kao južna točka Plinskog koridora Sjever-Jug.
Od početka 2022. do lipnja 2025. zemlje EU-a potrošile su oko 120 milijardi eura na uvoz plina iz Rusije (cjevovodnog i LNG-a).
Terminal je izravan rezultat američkog pritiska protiv Sjevernog toka 2 i podrške Inicijativi triju mora. SAD je snažno lobirao i pružao političku te financijsku potporu (putem US International Development Finance Corporation – DFC) kako bi se Krk realizirao, čime je stvorena fizička infrastruktura za prihvat američkog “plina slobode”.
Iako je terminal kratkoročno neophodan i ključan instrument energetske sigurnosti i geopolitičkog odvajanja od Rusije, on dugoročno predstavlja konkretan primjer “rizika ulaganja” – infrastrukturnog prekomjernog kapaciteta koji bi mogao postati financijski teret u svjetlu energetske tranzicije i pada potražnje za fosilnim gorivima.
Unatoč upozorenjima analitičara o dugoročnom riziku Terminal na Krku uživa status Projekta od Zajedničkog Interesa (PCI) Europske komisije što je omogućilo ubrzano izdavanje dozvola i izdašnu potporu sredstvima iz EU fondova.
Dosadašnji investicijski troškovi Terminala na Krku, uključujući nacionalne i nadnacionalne potpore, sežu ponad 410 milijuna eura.
Društvo LNG Hrvatska pokrenulo je i postupak proširenja terminala s 2.9 na 6.1 milijardi kubnih metara (bcm) godišnje, uz dodatno ulaganje od 180 milijuna eura.
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.