PolitikaPreporučeno

Šest zahtjeva EFFAT-a s naglaskom na poruku ‘ljudi prije profita’

Istočna Europa, pa tako i Hrvatska, u velikom su zaostatku s plaćama i socijalnim pravima za zapadnom Europom, pogotovo u poljoprivredi, prehrani i turizmu, a zbog važnosti tih sektora potrebno je jačati, a ne prekidati ili odgađati socijalni dijalog sindikata, poslodavaca i vlada, poručili su u četvrtak 7. studenog predstavnici sindikalne federacije EFFAT sa svog 5. kongresa u Zagrebu.

EFFAT je Europska federacija sindikata u sektorima prehrane, poljoprivrede (uključujući i duhansku industriju) i turizma, koja predstavlja 115 sindikata iz 38 zemalja, ima 1,2 milijuna članova i predstavlja interese 25 milijuna radnika, a preko te federacije sindikati iz Europe jačaju svoje zastupanje članstva i prema EU tijelima.

Kongres EFFAT-a u Zagrebu se održava 7. i 8. studenoga, no većina od ukupnih 350 sudionika iz 35 europskih zemalja okupila se već početkom ovog tjedna zbog nekoliko tematskih konferencija, poput one o mladima na tržištu rada. Podršku sindikatima dala je i zastupnica Europskog parlamenta Evelyn Regner.

“Ako se nešto ubrzo ne promijeni, u turizmu će biti još veći nedostatak radnika, i tu neće pomoći strane kvote niti ukidanje kvota, jer se već događa, čemu se mi protivimo, da strani i domaći radnici nemaju iste plaće niti druga prava i uvjete, što među njima izazova animozitete.”

Eduard Andrić

>>>ETUC prozvao Komisiju zbog prekarijata, zatražio da se zdrave javne investicije odvoje od deficita

Na kongresu je dosadašnja predsjednica EFFAT-a Malin Ackholt dobila novi mandat na toj funkciji, a izabran je i novi glavni tajnik Kristjan Bragason. S predsjednicima hrvatskih sindikata-EFFAT-ovih članica – PPDIV-a Denisom Paradisom i STUH-a Eduardom Andrićem u četvrtak su na konferenciji za medije iznijeli šest zahtjeva EFFAT-a prema europskim i nacionalnim institucijama te poslodavcima, s naglaskom na poruku “Ljudi prije profita”, kojom ukazuju na važnost toga da poduzeća shvate da bez ljudi, dobrih plaća i ostalih uvjeta nema održivog svijeta rada.

Bragason je kazao da se zalažu za rast plaća, dostojne uvjete rada, da se u Europi uravnoteže uvjeti odobravanja javnih sredstava poljoprivredi koji neće ‘potkopavati’ uvjete rada, izvoz i integracija, kao i da se zaustave migracije radnika po EU, jer to tržišta čini nestabilna, a neke zemlje ostavlja bez dovoljno radne snage, te da se više radi na sprječavanju seksualnog uznemiravanja žena na poslovima u turizmu.

Bez boljih uvjeta rada i većih plaća nema socijalno održive i pravedne Europe

“U Hrvatskoj su trendovi na tržištu rada, s uvjetima i plaćama, kao i nedostatkom radnika slični kao i drugdje u istočnoj Europi, a to je da jako puno zaostaju za zapadom. I nedostatak radnika je povezan s niskim plaćama, i to je jedan od većih problema za koji EFFAT nastoji u suradnji s parterima naći rješenja, uključujući i jačanje kolektivnog pregovaranja, koje je postalo teško u cijeloj Europi. No, bez toga teško da će doći do većih plaća i boljih uvjeta rada, a time onda nema ni socijalno održive niti pravedne Europe”, upozorio je Bragason.

Poručio je i kako se EFFAT nada da će na tim problemima, kako je i obećala, dosta raditi i nova Europska komisija, jer u suprotnom bi, kako smatra, diljem Europe moglo ubuduće biti više sindikalnih i drugih prosvjeda. Iznio je primjer da je minimalna plaća zakonski definirana u Bugarskoj za sektore poljoprivrede, prehrane i turizma tek 1,7 eura po satu, dok je u Danskoj kolektivnim ugovorom definirano 18 eura po satu.

Predsjednik STUH-a (Sindikat turizma i usluga Hrvatske) Andrić i PPDIV-a (Sindikat poljoprivrede, prehrane i duhanske industrije) Paradiso ocijenili su iznimno važnim što se kongres EFFAT-a održava u Hrvatskoj, jer se nadaju da će to skrenuti pažnju vladajućih i poslodavaca na probleme u sektorima koje zastupaju, a pogotovo zato što, kako su kazali, već dugo nema socijalnih dijaloga niti poslodavci uvažavaju sindikate.

>>>Burilović pozdravio povećanje kvota, podržao strože uvjete za one koji više puta odbiju posao

“Ako se nešto ubrzo ne promijeni, u turizmu će biti još veći nedostatak radnika, i tu neće pomoći strane kvote niti ukidanje kvota, jer se već događa, čemu se mi protivimo, da strani i domaći radnici nemaju iste plaće niti druga prava i uvjete, što među njima izazova animozitete. I dalje su plaće nekonkurentne, a dobar je primjer da konobar u zemljama u okruženju ima dva puta veću plaću nego u Hrvatskoj pa zato i odlazi tamo. Osim plaće, važna im je i sigurnost radnog mjesta, što također nemaju”, ocijenio je Andrić.

Smatra da ni nova bruto minimalna plaća u Hrvatskoj od 1. siječnja iduće godine od nešto malo više od 4.000 kuna neće biti motiv za radnike, s obzirom da ta plaća u zemljama u okruženju u EU zaostaje za 50 i više eura, a velikim je problemom izdvojio i prekarni rad, ‘bujanje’ agencija za zapošljavanje te neuređeni studentski i rad umirovljenika.

>>>Hrvatska je europski prvak u prekarnoj zaposlenosti: DZS

“U turizmu je ipak situacija nešto malo bolja nego drugdje, jer poslodavci žele pregovarati i postoji granski kolektivni ugovor, no još to nije razina koja bi treba biti. Bez smanjenja javne uprave i lokalne samouprave, koje jako puno troše, odnosno istinske reforme te uprave s kojom se ne bavi ni ova kao što nisu ni prošle vlade, neće biti ni napretka u plaćama i socijalnim pravima”, smatra Andrić.

>>>Nužne su strukturne reforme koje će prepoloviti broj zaposlenih u javnom sektoru: Žonja

S njime se slaže i Paradiso, koji je dodao i da svako pregovaranje s socijalnim partnerima završi nerazumijevanjem, koje pokazuje i nova ministrica poljoprivrede, koja, kako je otkrio, ni ne odgovara na pozive sindikata PPDIV-a.

>>>Hrvatska nastavlja s upotrebom kancerogenog glifosata: ministrica

“HUP i poslodavci štite krupni kapital i nisu im u interesu radnici i s njima je teško pregovarati. Nedostatak radnika u poljoprivredi isto rješavamo uvozom radne snage, koja ostaje u Hrvatskoj najviše tri do šest mjeseci i više se ne vraća, i to sigurno nije dobro rješenje”, kazao je Paradiso, složivši se u ocjeni s Andrićem da je u Hrvatskoj situacija takva da ljudi više ne vjeruju ni u izlaske na ulice ni u prosvjede, jer se i time teško nešto postiže.