Wall Street Journal u ponedjeljak je objavio “bombu” koja implicira izravnu zapovjednu odgovornost u Ukrajini slavljenog i štovanog bivšeg Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i aktualnog veleposlanika Ukrajine u Ujedinjenom Kraljevstvu, Valerija Zalužnog, za sabotažu kritične europske infrastrukture, plinovoda Sjeverni tok 1 i 2.
Pozivajući se na neimenovane izvore, WSJ tvrdi da je Zalužnji upravljao operacijom tima sačinjenog od profesionalnih ukrajinskih vojnika i iskusnih civilnih ronioca.
“Njemačka policija, tužitelji i druge osobe… otkrili su ono što nazivaju jasnom slikom o tome kako je elitna ukrajinska vojna jedinica izvela napade pod izravnim nadzorom tadašnjeg vrhovnog zapovjednika Ukrajine, generala Valerija Zalužnog,” navodi se u izvješću.
Također se tvrdi da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij inicijalno odobrio sabotažu, ali je naredbu opozvao na zahtjev američke Središnje obavještajne agencije (CIA).
Zalužnij je akciju proveo unatoč zapovjedi, što, u retrospektivi, objašnjava njegovu smjenu.
Frka
Članak je rezultirao neposrednim i frenetičnim reakcijama ključnih vlada i političara.
Ukrajinski dužnosnici, uključujući Zalužnog, javno su osporili izvješće.
Zalužnji je izjavio da nije imao spoznaja o operaciji i sugerirao da je riječ o “običnoj provokaciji”.
“I dalje ćemo se zabavljati i izvjesno se nikada nećemo sramiti,” napisao je na Facebook stranici Ukrajinske pravde (Liga.net).
Zelenskij i njegovi pomoćnici kategorički odbacuju ukrajinsku odgovornost, jedan od njegovih pomoćnika izvještaj karakterizira kao “potpunu besmislicu” uz ne nužno uvjerljiv argument da Ukrajina nije imala razlog ili povod za sabotažu.
Rusija je, dakako, odmah prigrlila izvješće koje podupire njezin narativ i uputila pismo Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojem navodi da otkrića WSJ-a “ne ostavljaju nikakve sumnje” da njemačke vlasti imaju informacije za podijeliti te je nastavila inzistirati na međunarodnoj, neovisnoj komisiji koja bi istražila incident.
Pojedini njemački političari, iz vladajuće koalicije i oporbe, pozivaju na oprez i sugeriraju da bi “suviše očita” implikacija Kijeva mogla biti operacija pod lažnom zastavom čija je svrha erodiranje europske potpore Ukrajini.
Unatoč diplomatskim rizicima, njemačka istraga se, prema navodima medija, fokusira na Zalužnog i njegove pomoćnike, iako još uvijek nema solidnih dokaza koji se mogu izvesti pred sud.
Uloga i reakcija Poljske
Poljska je članak WSJ-a karakterizirala kao “rusku dezinformaciju i propagandu”, što je njezin uobičajen odgovor na izvješća i gledišta da je služila kao logističko i financijsko središte za operaciju koja dijele mnogi, uključujući Augusta Hanninga, bivšeg šefa njemačke obavještajne službe BND (Anadolu Ajansı).
Navedeno izaziva rastuću napetost između Berlina i Varšave uz otvorene optužbe njemačkih dužnosnika da Poljska sabotira ili opstruira istragu, uključujući kroz odbijanje izručenja ukrajinskog ronioca u medijima identificiranog kao Volodimir Z. za kojeg je izdan europski uhidbeni nalog (Politico).
Poljska je osumnjičenog uhitila krajem rujna, ali je tamošnji sud odložio izručenje uz argument da je sabotaža plinovoda legitimni obrambeni čin Ukrajine.
U širem kontekstu, Poljska je bila i ostala zdušni protivnik Sjevernih tokova koje drži opasnima za europsku energetsku sigurnost. Njezino gledište pritom uvjetuje niz faktora, uključujući činjenicu da plinovodi zaobilaze poljski teritorij.
Uočljivo je i da Varšava doslovce provodi i primjenjuje politiku diktiranu iz Washingtona.
Otpor izručenju žestoko kritizira proruska stranka Alternativa za Njemačku čiji supredsjedatelj, Tino Chrupalla, traži da se navodni počinitelji kazne sukladno njemačkim zakonima.
Njemačka vlada “mora stati u obranu njemačkog kaznenog prava i interesa građana protiv Poljske,” rekao je Chrupalla (Pap).
Raskol
Pojedini analitičari drže da je pitanje odgovornosti za sabotažu europske kritične infrastrukture postalo političko “minsko polje” koje zahtjeva delikatne manevre kako bi se održala paneuropska potpora Kijevu.
WSJ u naslovu bombastičnog izvještaja podcrtava da istraga “cijepa Europu”.
U sukusu, europske vlade sada su prisiljene birati između traženja istine i poštivanja vladavine prava i održavanja jedinstvenog političkog fronta protiv Rusije. Svaki konačni zaključak protiv Kijeva riskira daljnju eroziju europskog javnog i političkog konsenzusa o “nepokolebljivoj” pomoći Ukrajini.
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.