Nordijske zemlje s neovisnim središnjim bankama i visokim plaćama, uključujući Dansku i Švedsku, traže garancije da planovi o uvođenju jedinstvene minimalne plaće u Europskoj uniji neće potkopati stoljetne i uspješne modele kolektivnih pregovora.
Očekuje se da će Komisija Ursule von der Leyen prve korake prema ispunjenju predizbornog zavjeta i kreiranju zakonodavnog okvira za “europski minimalac” započeti ovog tjedna u utorak.
“Broj zaposlenih u EU je na rekordnim visinama, ali brojni ljudi još uvijek jedva spajaju kraj s krajem ili čak padaju u siromaštvo,”
Nicolas Schmit
>>>Von der Leyen garantira EU minimalac, parlamentarno zakonodavstvo i opušteniju fiskalnu politiku
Poriv podržava velika, paneuropska većina dionika, od građana preko sindikata do političara s europske periferije koji se nadaju da će poravnanje terena i jedinstvena pravila na tržištu rada ublažiti daljnji odljev mozgova i negativne demografske trendove.
S druge strane, bogati sjever gdje guverneri središnjih banaka otvoreno zagovaraju postojano povećanje plaća i koriste svoju neovisnost da bi nacije obogatili emisijama novca drži da bi intervencija Bruxellesa u konačnici mogla oslabiti a ne osnažiti rast plaća i kupovne moći građana.
>>>Timelines: što bi bilo kad bi Hrvati imali suverenu središnju banku?
Danski ministar rada, Peter Hummelgaard, za Guardian kaže da on podržava veće plaće za najslabije plaćene u Europi ali da “sredstva za postizanje tog cilja moraju poštivati nacionalne tradicije i modele koji dobro funkcioniraju”.
“Plaće u Danskoj isključivo su rezultat pregovora između sindikata i organizacija poslodavaca – tako je već više od 100 godina,” rekao je.
Kontekst
Od uskoro 27 članica Europske unije, samo Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska nemaju zakonom određenu minimalnu plaću, no ona je s izuzetkom Italije i Cipra naizgled nepotrebna u nordijskoj regiji jer i najslabije plaćeni poslovi dolaze sa satnicom od oko 15 eura.
>>>Majetić: povećanje minimalca izazov, pitanje opstanka za kožnu i tekstilnu industriju
Sustav pregovora među dionicima, uz spomenutu svesrdnu podršku monetarne i fiskalne politike, pritom osigurava plaće koje nisu “minimalne” već svima omogućuju dostojan života te ga stoga, prema mišljenju sjevernjaka, ne treba mijenjati.
Uz to, pojedini modeli, poput danskog, snažno odudaraju od liberalizacije u drugim dijelovima Europe, uključujući Hrvatsku, gdje se zapošljavanje i povećanje plaća potiče smanjenjem poreza i nameta. Danska je s prosječnih 43.50 eura davanja za radnika po satu u 2018. godini bila zemlja s najskupljom cijenom rada u Uniji.
>>>Poslodavci sad imaju mogućnost za povećanje plaća: Marić
“Određivanja plaća u takozvanom danskom modelu kolektivnih pogađanja temelji se na pregovorima između socijalnih partnera. Produktivnost i inovacija ključne su sastavnice tih pregovora. Preduvjet za danski model je velika podrška radnika i kompanija a statistika plaća pokazuje kako on generalno osigurava da većina radnika u Danskoj dobije plaću koja je pristojna i može pružiti dobar životni standard.
Usporedni sustav utemeljen na zakonom propisanoj minimalnoj plaći ili univerzalnom pokrivanju kolektivnih ugovora ne garantira da će svi radnici primati plaću koja osigurava dostojan životni standard,” komentirala je Lizette Risgaard, predsjednica Danske konfederacije sindikata čiji se dionici također pribojavaju da zakonski propisan minimalac može oslabiti učinkovitost danskog modela.
Jedina stranka u Hrvatskoj koja je u posljednjih godinu dana ozbiljnije progovorila o minimalnoj plaći je SDP čiji je prijedlog zakona skromniji od cilja Europske komisije i traži da minimalac postepeno dostigne 50 posto od prosječne mjesečne bruto plaće.
“Utrka prema vrhu”
Komisija je pak signalizirala da ne želi određivati jedinstvenu razinu za čitavu Uniju, već osigurati minimalnu plaću u iznosu od 60% prosječne plaće u svakoj pojedinoj članici.
Nicolas Schmit, bivši nacionalni ministar za zapošljavanje i rad u Luxembourgu i aktualni europski povjerenik nadležan za portfelj “Radna mjesta” kaže da će prijedlog izvršnog tijela adresirati nejednakost plaća u Europi.
“Broj zaposlenih u EU je na rekordnim visinama, ali brojni ljudi još uvijek jedva spajaju kraj s krajem ili čak padaju u siromaštvo,” rekao je Schmit za Guardian. “Esencijalno je da radnici imaju fer plaće koje će osigurati dostojan životni standard, što je i ključno načelo utvrđeno u Europskom stupu socijalnih prava.”
>>>Obersnel: bitno je govoriti o karakteru radnih mjesta s kojima se hvale europski pučani
Povjerenik je dodao da prepoznaje uspješnost nordijskih modela i sugerirao da će se on dijelom preliti u europsko zakonodavstvo.
“Promicanje visokih standarda u plaćama moglo bi podržati onu vrstu rastuće ekonomske i socijalne konvergencije – utrku prema vrhu – koja pomaže jačanju tržišne ekonomije EU-a.”
>>>Finska: otvaramo raspravu o ‘ekonomiji blagostanja’, očekujemo da je nastave RH i Njemačka
“Okvir EU-a za određivanje minimalne plaće mogao bi pomoći u borbi protiv nejednakosti i sprječavanju destruktivne utrke prema dnu u troškovima rada. Istovremeno, to može pomoći u rješavanju nekih temeljnih uzroka odljeva mozgova i prekograničnog socijalnog dampinga – što predstavlja veliku brigu u mnogim državama članicama,” odvagnuo je povjerenik za Guardian.
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.