Građani Kube strepe od produbljenja komunističke mizerije nakon što je američki predsjednik Donald Trump otočnu državu odsjekao od venezuelanske nafte.
Venezuela, čijeg su predsjednika Nicolása Madura 3. siječnja ugrabile elitne jedinice američke vojske, posljednju je pošiljku sirove nafte ili derivata Kubi dostavila prije mjesec dana.
Reuters bilježi da je zadnji teret s oko 600.000 barela venezuelanske sirove nafte na otok stigao sredinom prosinca.
Podaci i dokumenti pokazuju da je kroz 2025. godinu Venezuela bila najveći dobavljač nafte Kubi s 26.500 barela dnevno (bpd), što je otprilike trećina dnevnih potreba otoka, a slijedio ju je Meksiko s oko 5000 bpd.
“Jednostavno ne vidim nikakvo svjetlo na kraju tunela za Kubu kako bi preživjela sljedećih nekoliko mjeseci s nultom isporukom nafte iz Venezuele,” komentirao je Jorge Pinon, istraživač energetskog sektora Sveučilišta Teksas u Austinu.
“Nitko ne dolazi u pomoć Kubi, osim možda Meksika, u ograničenoj količini, i Rusije, u ograničenoj količini,” rezimirao je Pinon.
Trump, potpuno otvoren oko svojih nastojanja da komunističku vlast dovede do točke sloma, u nedjelju je svojeg kubanskog kolegu Miguela Diaz-Canela pozvao da prihvati dogovor o opskrbi sa Sjedinjenim Državama, “prije nego što bude prekasno”.
Diaz-Canela istog je dana odgovorio prkosno i rezolutno. “Nitko nam ne govori što da radimo. Kuba je… spremna braniti domovinu do posljednje kapi krvi.”
Tranzicijski “predsjednik Kube”
Analitičari drže da se u širem geopolitičkom rakursu i kontekstu odvija pokušaj “tihog puča” čiji je glavni arhitekt američki državni tajnik s kubanskim porijeklom Marco Rubio koji u aktualnoj administraciji Trumpa igra rastući niz značajnih uloga, uključujući u savjetu za nacionalnu sigurnost.
Trump se 11. siječnja u objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social poigrao s idejom da Rubio postane tranzicijski “predsjednik Kube”.
“Meni to zvuči dobro,” napisao je.
U generalnom skladu s aktualnom vanjskom politikom SAD-a, Rubio je nakon svrgnuća Madura izravno iznio strateški cilj “naftne karantene”, odnosno američko htijenje da Kubu potpuno liši venezuelanskih energenata i okine kraj režima.
Tajnik je 3. siječnja u razgovoru za Fox News rekao da je kubanska obavještajna služba “kolonizirala” Venezuelu i održavala vlast Madura, što potvrđuju vijesti da su svrgnutog čelnika savjetovali i štitili Kubanci.
Naveo je da Venezuela mora “proglasiti neovisnost” od Kube i uzgred uputio neuvijenu prijetnju kubanskim komunistima da bi trebali biti “barem malo zabrinuti”.
Njegova izjava: “Da živim u Havani i da sam u vladi, bio bih zabrinut – barem malo,” od analitičara je prihvaćena kao nedvosmislen signal američke odlučnosti u nakani promjene režima.
Multipolarna predstraža
Scenarij “oslobađanja” Kube pritom podržava, ali i priječi niz geopolitičkih faktora, a osobito “bezgranično savezništvo” Kine i Rusije.
Službeni Peking u posljednjim je danima opetovano i oštro osudio američki naftni embargo i signalizirao spremnost za restrukturiranje kubanskog duga.
Kina je ključni pokretač kubanske energetske tranzicije i financira izgradnju 92 solarna parka. Očekuje se da će više od 1000 MW solarnog kapaciteta, ili 50 parkova s pripadajućim baterijama za pohranjivanje električne energije, postati operativno do kraja ovog mjeseca, što slabi američke napore da nestašicu energije iskoristi kao polugu za slom ili promjenu režima.
Peking veliki novac ulaže i u kubanski biotehnološki i telekomunikacijski sektor, što snaži lokalno gospodarstvo i istovremeno sujeti htijenja Washingtona usmjerena na digitalnu ili znanstvenu izolaciju komunista.
Iako logistički napeta i rastegnuta, Rusija je nakon svrgavanja Madura svoje mornaričko prisustvo u karipskim vodama osnažila nuklearnim podmornicama i u Havani usidrila fregatu “Admiral flote Sovjetskog Saveza Gorškov” opremljenu moćnim i za većinu obrambenih sustava neuhvatljivim nadzvučnim raketama Cirkon.
Kubanski ministar gospodarstva Joaquín Alonso 5. je siječnja na plenumu Komunističke partije prepoznao silinu i razmjere izazova uz ocjenu da nacija ulazi u “ratnu ekonomiju” i godinu koju će označiti “prijetnje, napetosti i rizici koje moramo biti u stanju prevladati vlastitim naporima, resursima dostupnima u svakom trenutku, rezervama koje moramo mobilizirati i prilikama koje su također predviđene i kojima se upravlja.”
Jedan od ključnih faktora u 2026. bit će i pozicioniranje GAESA-e (Grupo de Administración Empresarial, S.A.), najvećeg i najmoćnijeg kubanskog koncerna pod kontrolom vojske čiji bi dionici ideologiju mogli ustupiti pragmatici, ali ne po cijenu “kapitulacije” američkim interesima.
Kako bilo, u tijeku je geopolitički izrazito zanimljiva, za Kubance egzistencijalna igra u kojoj sudjeluju vodeći dionici multipolarnog svijeta.
Grabancijaš | The Caribbean Council
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.