Hrvatska demokratska zajednica se, prema riječima Karla Resslera, odlučila za afirmativnu i konkretnu kampanju kroz koju na svakoj postaji puta hvali europski novac i europske fondove, što je potpuno legitimno, iako bi pažljiviji promatrači mogli primijetiti da način prenošenja poruke djeluje poput “kićenja tuđim perjem”.
Kandidati HDZ-a za europski parlament europske su projekte financirane europskim novcem isticali u svakoj županiji, ne ustežući se od ocjena da bez EU fondova “ne bi bilo ničega”.
Jedna od glasovitih kandidatkinja, Dubravka Šuica, pritom se posebno ističe svojim tvrdnjama i izjavama o fondovima i njihovom korištenju, što je na svojevrsni način kulminiralo na Dan Europe (9. svibnja) u Zagrebu gdje je kao činjenično navela da će Hrvatskoj u sljedećem proračunskom razdoblju na raspolaganju biti 21 milijarda eura.
“Hrvatska će dobiti 21 milijardu eura za projekte za koje se sama odluči tj. koje operativnim programom hrvatska vlada prepozna važnima. To je ogroman novac i sigurno jedan zamašnjak koji će omogućiti da se hrvatsko gospodarstvo bitno unaprijedi, otvore nova radna mjesta, naš standard bude isti kao i u drugim razvijenim zapadnim zemljama, a naši građani, posebice iz Slavonije, ne iseljavaju”, nabacila je Šuica prema citatu Hine.
2 + 2 = 5?
Iz perspektive logike, Šuica izjavom pretpostavlja da Hrvatska u prošlom proračunskom razdoblju nije povukla, alocirala ili iskoristila niti euro (što, rekli bi cinici, i nije daleko od istine), pa nam na raspolaganju ostaje sav novac iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje od 2014. do 2020. godine, odnosno 10,676 milijardi eura. Da bi došla do brojke od 21 milijarde ona navedenom dodaje očekivanu i priželjkivanu alokaciju za sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO 2021.-2027.).
Istovremeno, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac koja je mandat započela riječima da se za europski novac namjerava “boriti kao lavica”, tvrdi da je iz aktualnog financijskog okvira sa siječnjem alocirano i ugovorima obvezano 79 posto sredstava. Žalac je, ovisno o raspoloženju ili mjesecu, zadovoljna ili nezadovoljna korištenjem fondova.
Šuica je kroz kampanju navela “alternativnu činjenicu” da je iz aktualnog proračuna ugovoreno 65 posto sredstava.
Jozo Radoš, čije je natjecanje za novi mandat u Europskom parlamentu započelo najavom o “razbijanju mitova o fondovima”, kaže pak da je Hrvatska u 2018. godini od ukupno planiranih 12,6 milijardi eura potrošila samo 2,1 milijardu eura za dovršene projekte. On tvrdi da se podacima “namiguje” i da je Hrvatska najneuspješnija u EU po iskorištenosti fondova.
Grabancijaš ne želi nagađati o razlozima i povodima za uočljive razlike u iznosima i percepcijama, one sa sigurnošću jedino potvrđuju nedostatke u metodologiji i transparentnosti u korištenju fondova, kao i hipotetsku narav navoda o 21 milijardi eura za Hrvatsku.
Jednokratni transfer neiskorištenih sredstava u 2014. godini
Tvrdnja Šuice o transferu neiskorištenih sredstava iz jednog sedmogodišnjeg proračunskog razdoblja u drugo ishodište i uporište nalazi u odluci Vijeća Europske unije od 21. travnja 2015. godine. Vijeće je tada odlučilo neiskorištena sredstva ostaviti na raspolaganju članicama koje su se pokazale lošima, nevještima ili neučinkovitima u povlačenju i korištenju strukturnih fondova s ciljem promocije rasta i zapošljavanja i uz obrazloženje da se kasnilo s donošenjem proračunskog okvira. Mjera nije bila bez otpora zbog čega je predstavljena kao jednokratna.
Grabancijaš je oko navedenog kontaktirao predstavnike Vijeća EU-a, zatražio pojašnjenje i dobio sljedeći odgovor:
“Istina je da je u 2015. godini odobren jednokratni transfer alokacija dogovorenih u 2014. godini zbog kasnog usvajanja VFO-a za 2014.-2020. godinu. Primijetite da je cilj uistinu bio zadržati dogovorene alokacije bez izmjena,” napisala je osoba zadužena za odnose s javnošću Vijeća Europske unije u izjavi za Grabancijaš i uputila na poveznicu gdje se može vidjeti da je Hrvatskoj tada iz jednog u drugo razdoblje prebačeno 377.7 milijuna eura.
U odgovoru na pitanje hoće li “jednokratni transfer” ipak imati višekratni karakter pa se ponoviti u sljedećem VFO-u, iz Vijeća odgovaraju da bi, hipotetski, na takvu odluku moglo utjecati potencijalno kašnjenje u osvajanju novog okvira, odnosno prijedlog Komisije koji Vijeće EU-a još nije usvojilo.
“Povezano sa sljedećim VFO-om, zacijelo je prerano govoriti o odgodama. Pripreme za sljedeće programsko razdoblje su u tijeku. Ako dođe do kašnjenja, prijedlog Komisije za regulaciju VFO-a (.pdf; vidi članak 8.) pruža mogućnost prijenosa alokacija neiskorištenih u 2021. (podcrtano od izvora) godini,” kažu predstavnici Vijeća EU-a dok ističu da “još uvijek nisu usvojili prijedlog” EK.
“O prijedlogu se još uvijek raspravlja u pripremnom razdoblju i odluka neće biti donesena prije postizanja jasnoće o ukupnom VFO paketu,” navodi se u izjavi.
Konačno, u odgovoru na konkretno pitanje o utemeljenosti izjava političara o iznosima za sljedeće proračunsko razdoblje iz Vijeća za Grabancijaš navode:
“Važno je imati na umu da su pregovori o VFO-u u tijeku, u ovom stupnju nema sporazuma na EU razini. Ono što trenutno imamo su prijedlozi Komisije za nacionalne omotnice u pojedinim područjima (najvažniji primjeri su kohezijska i zajednička poljoprivredna politika). Ipak, to nisu konačne brojke i bilo bi prerano da se na temelju njih donose bilo kakvi zaključci.”
Šuica je kroz kampanju navela da je upoznata sa sadržajem pregovora i da se u “omotnici za Hrvatsku” za sljedeće sedmogodišnje razdoblje skriva “gotovo 10 milijardi eura.”
Grabancijaš vas s navedenim ostavlja da sami lovite u mutnom i donesete sud o izjavi Šuice o 21 milijardi eura za Hrvatsku, a mi ćemo, dakako, podsjetiti na njezinu tvrdnju nakon usvajanja VFO-a za koji premijer Plenković kaže da predstavlja najveći izazov hrvatskog predsjedanja EU-om.
