Američki erudit, ekonomist, analitičar javnih politika i profesor na Sveučilištu Columbija Jeffrey Sachs koji slovi kao jedan od vodećih stručnjaka za gospodarski razvoj, globalnu makroekonomiju i borbu protiv siromaštva nastavlja s prosvjetljivanjem javnosti o povodima i uzrocima rata u Ukrajini.
U ilustraciji navedenog X-om se u posljednjim danima širi njegov osvrt iznesen u Društvu Cambridge Union koje od 1815. godine promiče javne rasprave i slobodu govora.
Grabancijaš u nastavku donosi transkript njegova uvida.
“Ovo nije napad Putina na Ukrajinu na način na koji nam to svakodnevno govore. Ovo je započelo u 1990. godini, 9. veljače 1990., (kada je) James Baker III, naš državni tajnik rekao Mihailu Gorbačovu: NATO se neće pomaknuti jedan centimetar prema istoku ako se vi složite s ujedinjenjem Njemačke (i) u suštini zaključite Drugi svjetski rat.
Gorbačov je rekao “da”, i to je jako važno, NATO se ne pomiče i mi se slažemo s ujedinjenjem Njemačke.
Američko varanje o tome započelo je već u 1994. kada je (bivši američki predsjednik Bill) Clinton odobrio plan da se, u suštini, NATO proširi sve do Ukrajine. To je (razdoblje) kad su takozvani neokonzervativci (eng. neocons) preuzeli moć. Clinton je bio prvi agent toga i širenje NATO-a je započelo u 1999. s Poljskom, Mađarskom i Republikom Češkom.
U to vrijeme Rusija nije previše marila, bila je granica kod Königsberga, ali mimo toga nije bilo izravne prijetnje. Tada je SAD poveo bombardiranje protiv Srbije u 1999. godini. To je, uzgred rečeno, bilo loše, jer je to bilo korištenje NATO-a za bombardiranje europskog glavnog grada Beograda, 78 dana zaredom, kako bi se slomilo zemlju. Rusima se to baš i nije dopalo, ali Putin je postao predsjednik, oni su to progutali, oni su se žalili, (ali je) Putin čak započeo proeuropski, proamerički (kurs) i zapravo pitao možda bismo se mi trebali priključiti NATO-u, dok je još postojala nekakva ideja o odnosima temeljenima na međusobnom štovanju.
Tada je došao 11. rujan, tada je došao Afganistan i Rusi su rekli, dobro, mi ćemo vas podržati, mi razumijemo htijenje da se iskorijeni teror. Ali tada su došle druge dvije odlučujuće akcije, u 2002. Sjedinjene Države jednostrano su izašle iz Ugovora o antibalističkim raketama. To je vjerojatno bio najpresudniji trenutak, nikad raspravljen u ovom kontekstu, iako je on okinuo razmještanje američkim raketnih sustava u istočnu Europu, što Rusija vidi kao kobnu i izravnu prijetnju.
U 2004.-2005. mi smo se angažirali u mekanu operaciju promjenu režima u Ukrajini, ali je u 2009. izbore dobio (Viktor) Janukovič, on je postao predsjednik na temelju ukrajinske neutralnosti. To je smirilo stvari jer je SAD gurao NATO, ali su istraživanja javnog mijenja pokazala da narod Ukrajine uopće ne želi biti u NATO-u. Oni su znali da je zemlja podijeljena između etničkih Ukrajinaca i etničkih Rusa. Što bismo mi željeli od toga, mi želimo ostati podalje od vaših problema (promišljali su Ukrajinci).
I tako su, 14. veljače 2014. godine, Sjedinjene Države aktivno sudjelovale u svrgavanju Janukoviča. Tipična američka operacija promjene režima, nemajte u to nimalo sumnje.
I Rusi su nam napravili uslugu, presreli su uistinu ružan (telefonski) poziv između Victorije Nuland – sada moje kolegice na Sveučilištu Columbia – i američkog veleposlanika u Ukrajini Geofferyja Pyatta, koji je danas viši dužnosnik Državnog tajništva, i oni su razgovarali o promjeni režima. Oni su rekli tko će biti u sljedećoj vladi. I sve je to bilo kako bi mogli reći, OK, NATO će se sada uistinu proširiti – a Putin je nastavio govoriti ‘stanite’, obećali ste da neće biti širenja NATO-a.
Usput, zaboravio sam reći, u 2004.; Estonija, Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, još sedam država u ‘niti jednom centimetru’ prema istoku.
SAD je potom nastavio odbacivati temeljnu ideju neširenja NATO-a do granica Ukrajine, u kontekstu u kojem mi postavljamo proklete raketne sustave, nakon što smo prekršili ugovore. U 2019. mi smo izašli iz Ugovora o nuklearnim snagama srednjeg dometa.
Putin je 15. prosinca 2021. na stol stavio ‘rusko-američke sigurnosne garancije’, možete ih pronaći online. Njihov temelj je nema više širenja NATO-a. Nazvao sam Bijelu kuću, tjedan dana poslije, molio sam ih: uzmite pregovore, Putin je nešto ponudio.”
Profesor je potom prepričao kako su ga uvjeravali da rata neće biti i da NATO prakticira politiku “otvorenih vrata”.
“Politika otvorenih vrata za širenje NATO-a je u kategoriji sranja, usput rečeno. Nemate pravo staviti svoje vojne baze gdje poželite i očekivati mir u ovom svijetu. Oni su odbacili pregovore, i tada je započela ‘specijalna vojna operacija’, i pet dana kasnije Zelenskij govori: OK, OK, neutralnost. I tada Sjedinjene Države i Britanija kažu: Nema šanse! Vi se momci nastavite boriti. Mi vam držimo leđa, ne držimo vam prednju stranu i svi ćete izginuti, ali imamo vaša leđa. I nastavili smo ih gurati na linije bojišnice, to je sada 600.000 smrti Ukrajinaca otkada je (Boris) Johnson odletio u Kijev kako bi im rekao da budu hrabri.”
Uvid Sachsa među ostalima je podijelio američki radio voditelj i “teoretičar zavjera” Michael William Lebron, poznatiji po pseudonimu Lionel.
“Označite si ovo. Sačuvajte ovo. Prisjetite se ovog. Gledajte to često. Zapamtite to. Naučite to. Shvatite to. Spoznajte to. Vjerujte tome. I nikad to nemojte zaboraviti. Ikad.” napisao je u pratnji videa.
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.