Veterani novinarstva i motrenja geopolitike znaju da se rat u Ukrajini dugo kuhao i da je ukrajinska devijacija u koketiranju s nacizmom i drugim neljudskim ideologijama uznemirujuće duboko ukorijenjena.
Zapadnjački su mediji proliferaciju fašističkih i neonacističkih ideologija ususret ratu bilježili naširoko i ona je predmet renomiranih enciklopedijskih bilješki.
>>>Slobodoumni ljudi pitaju gdje je malj ‘sveca Hitlera’ kojeg štuju ukrajinski nacisti
Svastika je u Ukrajini postala toliko uobičajena da je počela “ukrašavati” trgovačke centre. Otvoreno i neporecivo nacistička Bojna Azov danas je dio ukrajinske Nacionalne garde.
Rusija je “denacifikaciju”, demilitarizaciju i zaštitu ruskog stanovništva deklarirala kao casus belli.
Pažljiviji motritelji pritom znaju da je anamneza rata od referenduma o neovisnosti u 1991. godini složenija od deklaracija i prožeta geopolitičkim odmjeravanjem u kojem su, smješteni između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, čekića i nakovnja, najviše trpjeli Ukrajinci i separatizmu naklonjeno rusko stanovništvo na istoku Ukrajine.
>>>Porošenko govori da separatisti ‘neće imati ništa’ | blast from the past
Dobar dio navedenog, i nenavedenog, iz glavnih je zapadnjačkih medijskih struja izbrisan, marginaliziran ili prešućivan od 24. veljače 2022. godine i početka ruske invazije na Ukrajinu. Eto, stoga, kratki podsjetnik na uzroke i povode rata, stradavanja i krvoprolića u Europi.
Američki primat i njegovi geostrateški imperativi
Ideja zbližavanja EU-a i Rusije i formiranje euroazijskog gospodarskog područja, koja podrazumijeva stvaranje daleko najprosperitetnijeg bloka na svijetu, za Washington je davno definirana kao apsolutno neprihvatljiva tvorevina.
Vrsni geopolitički strateg, bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski, navedeno je utvrdio u 1997. godini u knjizi “Velika šahovnica: američki primat i njegovi geostrateški imperativi” (wiki) koja je generalno dobra polazišna točka za razumijevanje okosnica američke vanjske politike u posljednjih pola stoljeća čiji je jedini cilj održati američku hegemoniju.
Putin je u takvom povijesnom kontekstu Europsku uniju u 2019. godini pozvao na potpunu normalizaciju odnosa, no njegov je poziv uslijed transatlantskog poltronstva odbijen.
Dolazak pandemije bolesti COVID-19 na trenutak je zamrznuo geopolitičku čigru, no američko traženje uporišta na granicama Rusije se nastavilo pa je Putin krajem 2021. godine Zapad upozorio da se “Rusija nema kamo povući”.
Okidač
Rusija je kroz 2021. godinu projicirala moć i provodila kolosalne vojne vježbe za koje se, u retrospektivi, pokazalo da su služile kao pripreme za rat.
>>>Grabancijaš je dionik Projekta štit | obavijest redakcije
Ključno, Kremlj je neposredno prije invazije poveo pregovore sa Sjevernoatlantskim savezom, odnosno Washingtonom, u kojima je tražio sigurnosne garancije da se NATO neće širiti do granica Rusije.
Ti su pregovori, čija je zadnja runda propala neposredno prije rata, u siječnju 2022. godine (vanjska poveznica, abcNews), bili očita prilika da se spriječi oružani sukob i mučno stradavanje kojem svjedočimo već 16 mjeseci.
Umjesto de-eskalacije, Washington je, u skladu sa spomenutim imperativom, odbio ruske zahtjeve i u suštini okinuo rat koji postojano potpiruje u posredničkoj borbi “do zadnjeg Ukrajinca”.
U svemu, dakako, postoji pleter argumenata, poput prava na samoodređenje. Kako Ukrajinaca, tako Rusa na istoku Ukrajine. No poanta ovog izleta je pitka i čitka, rat u Ukrajini nije provociran u Kremlju, već u Washingtonu.
Grabancijaš je ‘live’ na Google vijestima
Tomislav nosi iskustva iz brojnih medijskih kuća i startupa uključujući KOOX, PCChip, PCPlay, Javno, Dnevno, Index i Lider.