Rusko ministarstvo vanjskih poslova u četvrtak je izvijestilo da je renomirani i prominentni talijanski dnevni list Corriere della Sera odgodio ili odustao od objave velikog intervjua sa šefom ruske diplomacije, Sergejom Lavrovom.
Uredništvo lista nije obrazložilo odluku, no transkript razgovora objavljen na stranicama ruskog ministarstva vanjskih poslova sugerira da je riječ o političkoj cenzuri ili nastojanju da se uskrati platforma za promicanje ruskih narativa o povodima i uzrocima rata u Ukrajini.
“Posljednjih mjeseci svjedočimo sve većem broju lažnih vijesti o Rusiji. Kako bismo nekako zaustavili taj protok laži, ponudili smo jednim od vodećih talijanskih novina, Corriere della Sera, ekskluzivni intervju s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom,” navodi se u priopćenju ruskog ministarstva koje je prenijela Azerbejdžanska izvještajna agencija Report.
“Uredništvo novina s oduševljenjem se složilo” i predalo mnogo pitanja za intervju, priopćilo je ministarstvo, dodajući da je Lavrov “dao iscrpan odgovor” na svako od njih.
“Tekst je pripremljen prilično brzo i bio je spreman za objavu. Međutim, novine su odbile objaviti integralnu verziju uz obrazloženje da sadrži previše upitnih tvrdnji koje treba provjeriti ili pojasniti te bi njihovo objavljivanje prešlo razumne granice”.
Rusko ministarstvo navodi da je potom predložilo objavu skraćene verzije razgovora u tiskanom izdanju, a puni tekst na web stranicama lista.
“Međutim, uredništvo je odbilo ovaj prijedlog. Smatramo to manifestacijom očite cenzure,” priopćili su diplomati.
Grabancijaš, koji u nastavku prenosi integralnu inačicu intervjua, pokušao je proniknuti potencijalne povode za cenzuru, no oni ostaju nejasni iako je izgledno da su na odluku utjecala gledišta Lavrova o unutarnjoj politici Italije, njezinom odnosu prema ratu i komentar nakon izbora premijerke Giorgije Meloni više nego manje otvorenog koketiranje s fašizmom.
Povod bi mogao biti i spomen knjige talijanskog novinara i političkog komentatora Eliseo Bertolasija koji je objavio knjigu s naslovom “Sukob u Ukrajini u očima talijanskog novinara” koja “dokumentira dokaze” o sustavnom kršenju međunarodnih prava i prava ruske manjine u Donbasu nakon separatističke pobune i anektiranja Krima u 2014. godini.
Pritom je važno napomenuti da je Bertolasi otvoreni rusofil povezan s Međunarodnim rusofilskim pokretom.
Lavrov u razgovoru ponavlja ruska gledišta o širenju NATO-a, odnosno o geopolitičkim i realpolitičkim povodima za rat, komentira transatlantske odnose i militarizaciju Europske unije, te nakon početka rata u zapadnjačkim medijima marginaliziranu proliferaciju nacizma i neonacizma u ukrajinskoj politici i društvu, što bi također moglo predstavljati izazov za uredništvo.
Kako bilo, Grabancijaš vas s navedenim prepušta u Italiji cenzuriranom intervjuu. See what you make of it.
Pitanje: Izviješteno je da se sljedeći sastanak Vladimira Putina s Donaldom Trumpom u Budimpešti nije dogodio jer je čak i američka administracija shvatila da niste spremni za razgovore o Ukrajini. Što je pošlo po zlu nakon summita u Anchorageu koji je potaknuo nadu u pokretanje istinskog mirovnog procesa? Zašto Rusija ostaje pri zahtjevima koje je Vladimir Putin iznio u lipnju 2024. i o kojim pitanjima biste mogli postići kompromis?
Sergej Lavrov: Dogovor postignut u Anchorageu bio je važna prekretnica u potrazi za dugoročnim mirom u Ukrajini i prevladavanjem posljedica nasilnog protuustavnog državnog udara u Kijevu koji je organizirala Obamina administracija u veljači 2014.
Dogovor se temelji na postojećoj stvarnosti i usko je povezan s uvjetima pravednog i trajnog rješavanja ukrajinske krize koje je predložio predsjednik Putin u lipnju 2024. godine. Koliko znamo, te je uvjete Trumpova administracija čula i prihvatila, uključujući i javno – u sukusu to je uvjet da je neprihvatljivo uvlačiti Ukrajinu u NATO kako bi se stvorile strateške vojne prijetnje Rusiji izravno na njezinim granicama.
Washington je također otvoreno priznao da neće moći ignorirati teritorijalno pitanje nakon referenduma u pet ruskih povijesnih regija čiji su stanovnici nedvosmisleno izabrali samoodređenje, neovisno o kijevskom režimu koji ih je okarakterizirao kao ‘podljude’, ‘stvorenja’ i ‘teroriste’, te izabrali ponovno ujedinjenje s Rusijom.
Američki koncept koji je, po nalogu američkog predsjednika, njegov posebni izaslanik Steve Witkoff donio u Moskvu tjedan dana prije summita na Aljasci također je izgrađen oko pitanja sigurnosti i teritorijalne zbilje.
Predsjednik Putin je Donaldu Trumpu u Anchorageu rekao da smo se složili koristiti ovaj koncept kao osnovu, a istovremeno predložiti konkretan korak koji otvara put za njegovu praktičnu provedbu.
Američki lider rekao je da bi se trebao konzultirati sa svojim saveznicima; međutim, nakon sastanka sa saveznicima koji se održao u Washingtonu sljedeći dan, nismo dobili reakciju na naš pozitivan odgovor na prijedloge koje je Steve Witkoff dostavio Moskvi prije Aljaske. Nikakva reakcija nije priopćena tijekom mog sastanka s državnim tajnikom Marcom Rubiom u rujnu u New Yorku kada sam ga podsjetio da je još uvijek očekujemo.
Kako bismo pomogli našim američkim kolegama da odluče o vlastitom konceptu, iznijeli smo dogovore o Aljasci u neslužbenom dokumentu i dostavili ga Washingtonu. Nekoliko dana kasnije, na Trumpov zahtjev, on i Vladimir Putin obavili su telefonski razgovor i postigli preliminarni dogovor o sastanku u Budimpešti nakon temeljitih priprema za ovaj summit. Nije bilo sumnje da će o dogovorima razgovarati u Anchorageu. Nakon nekoliko dana, razgovarao sam s Marcom Rubiom telefonom. Washington je razgovor opisao kao konstruktivan (doista je bio konstruktivan i koristan) i objavio da je, nakon tog telefonskog razgovora, osobni sastanak između državnog tajnika i ruskog ministra vanjskih poslova u pripremi za sastanak na visokoj razini bio nepotreban.
Tko je i kako podnio tajna izvješća američkom vođi nakon kojih je on ili odgodio ili otkazao summit u Budimpešti, ne znam. Ali opisao sam opći vremenski okvir isključivo na temelju činjenica za koje sam odgovoran.
Neću preuzeti odgovornost za otvoreno lažne vijesti o nedostatku spremnosti Rusije za razgovore ili sabotiranju ishoda sastanka u Anchorageu. Molim vas, obratite se Financial Timesu koji je, koliko ja znam, podmetnuo ovu obmanjujuću verziju onoga što se dogodilo, iskrivljujući slijed događaja, kako bi okrivili Moskvu i skrenuli Donalda Trumpa s puta koji je predložio – puta do trajnog stabilnog mira, a ne do trenutnog primirja, gdje ga Zelenskijevi europski gospodari vuku zbog vlastite opsesivne namjere da se odmore i ubrizgaju nacističkom režimu još oružja kako bi nastavili rat protiv Rusije.
Čak i ako je BBC producirao lažni video u kojem Trump poziva na napad na Kapitol, Financial Times je sposoban za nešto slično. U Rusiji, kažemo, ‘ne bi se ustručavali lagati’.
Još uvijek smo spremni održati još jedan rusko-američki summit u Budimpešti ako se on istinski temelji na dobro razrađenim rezultatima summita na Aljasci. Datum još nije određen. Kontakti Rusije i SAD-a se nastavljaju.
Pitanje: Jedinice ruskih oružanih snaga trenutno kontroliraju manje teritorija nego 2022. godine, nekoliko tjedana nakon početka onoga što nazivate specijalnom vojnom operacijom. Ako zaista pobjeđujete, zašto ne možete zadati odlučujući udarac? Možete li objasniti i zašto ne objavljujete službene gubitke?
Sergej Lavrov: Specijalna vojna operacija nije rat za teritorije, već operacija spašavanja života milijuna ljudi koji stoljećima žive na tim teritorijima i koje kijevska hunta nastoji iskorijeniti – legalno, zabranjujući njihovu povijest, jezik i kulturu, te fizički, korištenjem zapadnog oružja.
Drugi važan cilj specijalne vojne operacije je osigurati sigurnost Rusije i potkopati planove NATO-a i EU-a da stvore neprijateljsku marionetsku državu na našim zapadnim granicama koja se, po zakonu i u stvarnosti, oslanja na nacističku ideologiju.
Nije prvi put da zaustavljamo fašističke i nacističke agresore. To se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata i dogodit će se ponovno.
Za razliku od zapadnjaka koji su uništili čitave četvrti, mi štedimo ljude – i civile i vojno osoblje. Naše oružane snage djeluju izuzetno odgovorno i izvode visokoprecizne udare isključivo na vojne ciljeve i pripadajuću prometnu i energetsku infrastrukturu.
Nije uobičajeno javno objavljivati gubitke na bojištu. Mogu samo reći da je Rusija ove godine u repatrijaciju prebacila preko 9000 tijela ukrajinskog osoblja. Iz Ukrajine smo primili 143 tijela naših boraca. Možete sami donijeti zaključke.
Pitanje: Vaš nastup na summitu u Anchorageu u majici s natpisom “SSSR” izazvao je mnoga pitanja. Neki su to smatrali potvrdom vaše ambicije da, ako je moguće, ponovno stvorite bivši sovjetski prostor (Ukrajinu, Moldaviju, Gruziju, baltičke zemlje), ako ne i da obnovite SSSR. Je li to bila kodirana poruka ili samo šala?
Sergej Lavrov: Ponosan sam na svoju zemlju u kojoj sam rođen i odrastao, stekao pristojno obrazovanje, započeo i nastavio diplomatsku karijeru. Kao što je dobro poznato, Rusija je sljednica SSSR-a, a općenito, naša zemlja i civilizacija datiraju tisuću godina unatrag. Novgorodski Veče nastao je mnogo prije nego što se Zapad počeo igrati demokracije. Usput, imam i majicu s državnim grbom Ruskog Carstva, ali to ne znači da ga želimo obnoviti. Jedna od naših najvećih vrijednosti, na koju smo s pravom ponosni, jest kontinuitet razvoja i jačanja naše države kroz njezinu veliku povijest ujedinjenja i konsolidacije ruskog i svih ostalih naroda zemlje. Predsjednik Putin je to nedavno istaknuo u svom govoru na Dan nacionalnog jedinstva. Stoga, molim vas, ne tražite u tome nikakve političke signale. Možda osjećaj patriotizma i odanosti domovini na Zapadu blijedi, ali za nas je to dio našeg genetskog koda.
Pitanje: Ako je jedan od ciljeva specijalne vojne operacije bio vratiti Ukrajinu pod ruski utjecaj, kao što se, na primjer, može činiti na temelju vašeg zahtjeva da se može utvrditi broj njezinog naoružanja, ne mislite li da trenutni oružani sukob, kakav god bio ishod, daje Kijevu vrlo specifičnu međunarodnu ulogu i identitet koji je sve udaljeniji od Moskve?
Sergej Lavrov: Ciljeve specijalne vojne operacije odredio je predsjednik Putin 2022. godine i oni su aktualni do danas. Ne radi se o sferama utjecaja, već o povratku Ukrajine u neutralni, nesvrstani i nenuklearni status, te strogom poštivanju ljudskih prava i svih prava ruske i drugih nacionalnih manjina – tako su te obveze propisane Ukrajinskom deklaracijom o neovisnosti iz 1990. i u njezinom Ustavu, i upravo s obzirom na te deklarirane obveze Rusija je priznala neovisnost ukrajinske države.
Tražimo i postići ćemo povratak Ukrajine zdravim i stabilnim izvorima njezine državnosti, što podrazumijeva da Ukrajina više neće podređeno nuditi svoj teritorij NATO-u za vojni razvoj (kao ni Europskoj uniji, koja se brzo pretvara u agresivni vojni blok), iskorjenjivanje nacističke ideologije zabranjene u Nürnbergu, povratak svih njihovih prava Rusima, Mađarima i drugim nacionalnim manjinama. Indikativno je da, dok uvlače kijevski režim u EU, bruxellesske elite šute o nečuvenoj diskriminaciji ‘neautohtonih etničkih skupina’ (kako Kijev prezrivo naziva Ruse koji stoljećima žive u Ukrajini) i hvale Zelenskijevu huntu zbog obrane ‘europskih vrijednosti’. To je samo još jedan dokaz da se nacizam ponovno budi u Europi. To je nešto o čemu treba razmisliti, posebno nakon što su Njemačka i Italija, zajedno s Japanom, nedavno počele glasati protiv godišnje rezolucije Opće skupštine o neprihvatljivosti veličanja nacizma.
Zapadne vlade ne kriju činjenicu da u stvarnosti vode posrednički rat protiv Rusije preko Ukrajine i da taj rat neće biti završen ni ‘nakon trenutne krize’. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, britanski premijer Keir Starmer, bruxellesske birokratkinje Ursula von der Leyen i Kaja Kallas te posebni izaslanik američkog predsjednika za Ukrajinu Keith Kellogg govorili su o tome u više navrata. Očito je da je odlučnost Rusije da se zaštiti od prijetnji koje stvara Zapad koristeći režim pod svojom kontrolom legitimna i razumna.
Pitanje: SAD također isporučuje oružje Ukrajini, a nedavno se raspravljalo o mogućnosti isporuke krstarećih raketa Tomahawk Kijevu. Zašto imate različita mišljenja i procjene politike SAD-a i Europe?
Sergej Lavrov: Većina europskih prijestolnica trenutno čini jezgru takozvane ‘Koalicije voljnih’ čija je jedina želja održati neprijateljstva u Ukrajini što je dulje moguće. Očito nemaju drugi način da odvrate svoje birače od naglo pogoršavajućih domaćih socioekonomskih problema. Sponzoriraju teroristički režim u Kijevu koristeći novac europskih poreznih obveznika i isporučuju oružje koje se koristi kao dio dosljednog napora za ubijanje civila u ruskim regijama i Ukrajinaca koji pokušavaju pobjeći od rata i nacističkih poslušnika. Potkopavaju sve mirovne napore i odbijaju izravne kontakte s Moskvom; nameću sve više sankcija koje imaju bumerang efekt za njihova gospodarstva; otvoreno pripremaju Europu za novi veliki rat protiv Rusije i pokušavaju nagovoriti Washington da odbije pošteno i pravedno rješenje.
Njihov ključni cilj je kompromitirati stav sadašnje američke administracije koja se od samog početka zalagala za dijalog, ispitala stav Rusije i pokazala spremnost da traži trajni mir. Donald Trump je više puta javno rekao da je jedan od razloga za djelovanje Rusije širenje NATO-a i napredovanje infrastrukture saveza prema granicama naše zemlje. Na to predsjednik Putin i Rusija upozoravaju već dvadeset godina. Nadamo se da će u Washingtonu prevladati zdrav razum, da će se držati svog principijelnog stava i suzdržati se od akcija koje mogu dovesti sukob na sljedeću razinu eskalacije.
Imajući sve to u vidu, za našu vojsku nije važno dolazi li oružje iz Europe ili SAD-a i oni odmah uništavaju sve vojne ciljeve.
Pitanje: Vi ste zajedno s Hillary Clinton pritisnuli gumb za ‘resetiranje’, čak i ako su događaji tada krenuli drugim tokom. Mogu li se odnosi s Europom resetirati? Može li zajednička sigurnost poslužiti kao platforma za poboljšanje trenutnih odnosa?
Sergej Lavrov: Sukob koji je proizašao iz nepromišljene i mrtvorođene politike europskih elita nije ruski izbor. Trenutna situacija ne odgovara interesima naših naroda. Željeli bismo da europske vlade, od kojih većina provodi fanatičnu antirusku agendu, shvate svijest o takvoj katastrofalnoj politici. Europa je već ratovala [protiv nas] pod Napoleonovim zastavama, a prošlog stoljeća i pod Hitlerovim nacističkim zastavama i bojama. Neki europski čelnici imaju vrlo kratko pamćenje. Kada ova rusofobna opsesija – ne znam bolji izraz za to – nestane, bit ćemo otvoreni za kontakte, spremni čuti hoće li naši bivši partneri nastaviti poslovati s nama. A onda ćemo odlučiti postoje li izgledi za izgradnju poštenih i iskrenih veza.
Napori Zapada potpuno su diskreditirali i demontirali euroatlantski sigurnosni sustav u njegovom obliku prije 2022. U tom smislu, predsjednik Putin pokrenuo je inicijativu za uspostavljanje nove arhitekture jednake i nedjeljive sigurnosti u Euroaziji. Otvoren je za sve nacije kontinenta, uključujući i njegov europski dio, ali zahtijeva pristojno ponašanje lišeno neokolonijalne arogancije, na temelju jednakosti, međusobnog poštovanja i ravnoteže interesa.
Pitanje: Oružani sukob u Ukrajini i posljedična međunarodna izolacija Rusije možda su vam onemogućili učinkovitije djelovanje u drugim kriznim područjima, poput Bliskog istoka. Je li to tako?
Sergej Lavrov: Ako se ‘povijesni Zapad’ odlučio ograditi od nekoga, to se naziva samoizolacijom. Međutim, redovi tamo ionako nisu čvrsti – ove je godine Vladimir Putin imao sastanke s čelnicima Sjedinjenih Država, Mađarske, Slovačke i Srbije. Jasno je da se današnji svijet ne može svesti na zapadnu manjinu. To je doba koje je prošlo otkako se pojavila multipolarnost. Naši odnosi s nacijama globalnog juga i globalnog istoka – koje čine 85 posto stanovništva Zemlje – nastavljaju napredovati. U rujnu je ruski predsjednik posjetio Kinu. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci Vladimir Putin sudjelovao je na samitima SCO-a, BRICS-a, ZND-a i Rusija-Srednja Azija, dok su naše visoke vladine delegacije prisustvovale samitima APEC-a i ASEAN-a i sada se pripremaju za samit G20. Samiti i ministarski sastanci u formatima Rusija-Afrika i Rusija-Vijeće za suradnju Perzijskog zaljeva održavaju se redovito. Zemlje globalne većine vode se svojim temeljnim nacionalnim interesima, a ne uputama svojih bivših kolonijalnih sila.
Naši arapski prijatelji cijene konstruktivno sudjelovanje Rusije u rješavanju regionalnih sukoba na Bliskom istoku. Tekuće rasprave u UN-u o palestinskom problemu potvrđuju da se sposobnosti svih utjecajnih vanjskih aktera moraju udružiti, inače neće proizaći ništa trajno osim šarenih ceremonija. Također dijelimo bliske ili konvergentne stavove s našim bliskoistočnim prijateljima, što olakšava našu interakciju u UN-u i unutar drugih multilateralnih platformi.
Pitanje: Ne mislite li da je u novom multipolarnom svjetskom poretku koji promovirate i podržavate Rusija postala ekonomski i vojno ovisnija o Kini, što je stvorilo neravnotežu u vašem povijesnom savezu s Pekingom?
Sergej Lavrov: Ne ‘promičemo’ multipolarni svjetski poredak jer njegov nastanak proizlazi iz objektivnog procesa. Umjesto osvajanja, porobljavanja, podjarmljivanja ili iskorištavanja, kako su kolonijalne sile izgradile svoj poredak i kasnije uspostavile kapitalizam, ovaj proces podrazumijeva suradnju, uzimajući u obzir međusobne interese i osiguravajući pametnu podjelu rada na temelju komparativnih konkurentskih prednosti zemalja sudionica i integracijskih struktura.
Što se tiče odnosa Rusije i Kine, ovo nije savez u tradicionalnom smislu te riječi, već učinkovit i napredan oblik interakcije. Naša suradnja ne podrazumijeva stvaranje ikakvih blokova i ne cilja na treće zemlje. Sasvim je uobičajeno da se savezi iz doba Hladnog rata sastoje od onih koji vode i onih koji su vođeni, ali te kategorije su u našem slučaju nebitne. Stoga bi nagađanje o bilo kakvoj neravnoteži bilo neprimjereno.
Moskva i Peking izgradili su svoje veze na ravnopravnoj osnovi i učinili ih samodostatnima. To su učinili na temelju međusobnog povjerenja i podrške, koji su ukorijenjeni u mnogim stoljećima susjedskih odnosa. Rusija potvrđuje svoju nepokolebljivu predanost načelu nemiješanja u unutarnje poslove.
Suradnja Rusije i Kine u trgovini, ulaganjima i tehnologiji koristila je objema zemljama i potiče stabilan i održiv gospodarski rast, a istovremeno poboljšava dobrobit naših građana. Što se tiče bliskih vojnih veza, one osiguravaju da se međusobno nadopunjujemo, omogućujući našim zemljama da afirmiraju svoje nacionalne interese u smislu globalne sigurnosti i strateške stabilnosti, a istovremeno učinkovito suprotstavljaju konvencionalnim i novim izazovima i prijetnjama.
Pitanje: Italija nosi oznaku neprijateljske zemlje, kao što ste toliko puta rekli, uključujući i u studenom 2024. Posebno ste to istaknuli. Međutim, posljednjih mjeseci talijanska vlada pokazuje solidarnost s američkom administracijom, čak i po pitanju Ukrajine, dok je Vladimir Putin koristio riječ partner za Sjedinjene Države, čak i ako ih nije nazvao saveznikom. S obzirom na imenovanje novog veleposlanika u Moskvi, postoje razlozi za vjerovanje da Rim traži neku vrstu zbližavanja. Kako biste ocijenili razinu naših bilateralnih odnosa?
Sergej Lavrov: Za Rusiju ne postoje neprijateljske nacije ili ljudi, ali postoje zemlje s neprijateljskim vladama. A budući da je to slučaj s Rimom, odnosi između Rusije i Italije prolaze kroz najozbiljniju krizu u poslijeratnoj povijesti. Mi nismo bili ti koji su pokrenuli stvari. Lakoća i brzina kojom se Italija pridružila onima koji su se kladili na nanošenje onoga što su nazvali strateškim porazom Rusiji i činjenica da su talijanski postupci suprotni njezinim nacionalnim interesima, doista nas je iznenadila. Do sada nismo vidjeli nikakve značajne poteze za promjenu ovog agresivnog pristupa. Rim ustraje u pružanju svestrane podrške neonacistima u Kijevu. Njegov odlučan napor da prekine sve kulturne veze i kontakte s civilnim društvom jednako je zbunjujući. Talijanske vlasti otkazuju nastupe izvanrednih ruskih dirigenata i opernih pjevača te već nekoliko godina odbijaju odobriti Veronski dijalog o euroazijskoj suradnji, unatoč činjenici da je uspostavljen u Italiji. Talijani imaju reputaciju ljubitelja umjetnosti koji su otvoreni za promicanje međuljudskih veza, ali te im se akcije čine prilično neprirodnima.
Istovremeno, u Italiji postoji popriličan broj ljudi koji pokušavaju doći do dna uzroka ukrajinske tragedije. Primjerice, Eliseo Bertolasi, istaknuti talijanski građanski aktivist, u svojoj je knjizi Sukob u Ukrajini očima talijanskog novinara predstavio dokumentarne dokaze o načinu na koji su vlasti u Kijevu kršile međunarodno pravo. Preporučio bih vam da pročitate ovu knjigu. Zapravo, pronaći istinu o Ukrajini u Europi ovih je dana prilično težak zadatak.
Narodi i Rusije i Italije imaju koristi od ravnopravne i obostrano korisne suradnje između naših dviju zemalja. Ako je Rim spreman krenuti prema obnavljanju dijaloga temeljenog na međusobnom povjerenju i uzimajući u obzir međusobne interese, mora nam poslati signal jer smo uvijek spremni čuti što imate za reći, uključujući i vašeg veleposlanika.
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.