Biznis i ekonomijaPreporučeno

Tri preduvjeta za negativne kamatne stope u Hrvatskoj: HUB

U posljednjim ovogodišnjim HUB Pregledima 4/2019, osim prikaza glavnih pokazatelja poslovanja banaka u Hrvatskoj, dodatno se osvrćemo na negativne kamatne stope.

U uvodu se navodi da negativne kamatne stope jesu realnost, ali da bi pitanje, zapravo, trebalo glasiti: gdje su negativne kamatne stope realnost?

Prema Eurostatu koji objavljuje desetogodišnje prinose na državne obveznice u lokalnim valutama, u negativnim prinosima u rujnu ove godine uživale su vlade: Danske (-0,59%), Njemačke (- 0,59%), Irske (-0,01%), Francuske (-0,28%), Latvije (-0,11%), Luksemburga (-0,50%), Nizozemske (-0,43%),

>>>‘Egzistencijalni izazovi’ banaka i osiguravatelja sežu dalje od negativnih kamata: Villeroy

Austrije (-0,30%), Slovenije (-0,16%), Slovačke (-0,34%), Finske (-0,30%) i Švedske (-0,23%). Negativne kamatne stope su očita realnost, ali treba primijetiti da je preduvjet za to da zemlja bude članica europodručja ili s njime vrlo usko povezana i razvijena zemlja (Danska, Švedska).

Hrvatska je u isto vrijeme zabilježila desetogodišnji prinos na državnu obveznicu od 0,49%. Za sada se, mjereno na ovaj način, nalazi daleko od zone minusa.

>>>Najnovije zaduženje RH najpovoljnije u povijesti

Međutim, kada se kamatne stope na dugoročne državne obveznice nađu u negativnoj zoni, velika je vjerojatnost da će kamatne stope na kredite ostati u pozitivnoj zoni. Razlog su troškovi pretvaranja depozita u kredite, koji su mnogo veći od troškova pretakanja viškova novca velikih posrednika u potražnju za državnim obveznicama.

Prosječne kamatne stope na dugoročne kredite poduzećima u Švedskoj (1,22%) i Belgiji (1,43%) najniže su u EU. Druga interesantna kamatna stopa na kredite svakako je ona za stambene kredite, koja je u EU prema zadnjim usporedivim podacima ECB-a za rujan najniža u Slovačkoj (1,04%) i Njemačkoj (1,24%).

Iako Hrvatska još nije uvela euro te nije razvijena članica EU, prosječne kamatne stope na obje spomenute vrste kredita u Hrvatskoj se kreću unutar intervala europodručja, kao da je Hrvatska već uvela euro. Podaci u ovom Pregledu pokazuju da su prosječne kamatne stope na stambene kredite u Hrvatskoj po prvi puta u povijesti pale ispod 3%. Takozvana uža efektivna kamatna stopa za stambene kredite prema metodologiji ECB-a u rujnu je iznosila 2,8%.

>>>Moderna monetarna teorija dobila neočekivanu potporu Wall Streeta: NYT

U EU postoje banke koje nude kredite uz negativne kamatne stope, no to su za sada iznimni slučajevi. I ranije spomenuti prosjeci svjedoče o tome da je riječ o iznimkama. Banke koje nude kredite s negativnim kamatnim stopama imaju druge (jeftinije) izvore financiranja pored depozita, ili imaju takvu strukturu klijenata da mogu „plaćati“ negativne kamatne stope tj. tražiti od klijenata plaćanje za držanje depozita u banci. U pravilu, riječ o rijetkim bankama koje posluju s klijentima s velikim viškovima gotovine – velikim korporacijama, financijskim posrednicima poput mirovinskih fondova, ili je riječ o bankama koje odabiru rizične strategije zaduživanja na tržištu novca gdje je novac jeftin radi financiranja dugoročnih plasmana.

Negativne kamatne stope kod depozita stanovništva pojavljuju se samo iznimno, tako da se prosjeci kreću oko nule ili malo iznad nje, ali kod depozita poduzeća, naročito kratkoročnih, negativne kamatne stope više nisu rijetkost. Slika u uvodnom dijelu HUB Pregleda pokazuje da sedam razvijenijih država članica bilježi negativne kamatne stope na kratkoročne depozite poduzeća: Danska, Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska. S druge strane, najveće odstupanje u plus javlja se kod zemalja iz Srednje i Istočne Europe koje nemaju namjeru uvesti euro (Poljska, Češka, Rumunjska, iako treba primijetiti da su u Mađarskoj kamate kao u Hrvatskoj). Hrvatska se s prosječnih 0,14% smješta među zemlje članice koje su blizu nule, kao da smo već uveli euro. Međutim, ovi izvori financiranja u Hrvatskoj ni izbliza nisu značajni kao depoziti stanovništva.

>>>Ne posuđujte novac od lihvara po kamatnim stopama od 6 i više posto

Zašto su kamatne stope na kredite pozitivne i kada su (neke) kamatne stope na izvore (depozite) negativne? Razlika između cijene novca na izlazu (aktivne kamatne stope) i ulazu (pasivne kamatne stope) zavisi o nizu faktora kao što su operativni troškovi banaka, troškovi regulacije, troškovi rizika i dobit banaka. Kao što usporedbe u nastavku Pregleda pokazuju, povrat na kapital u hrvatskim bankama kreće se oko 9% i u međunarodnim se usporedbama pokazuje kao prosječan. Troškovna efikasnost hrvatskih banaka je solidna (omjer troškova i neto prihoda ispod 45%), što ostavlja regulatorne troškove i troškove rizika kao jedina logična objašnjenja razlike između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa.

Elementarna financijska kalkulacija pokazuje da stopa obvezne rezerve koja je dvanaest puta veća nego u europodručju, visok trošak osiguranja depozita (0,32%) te niz drugih regulacija koje su uglavnom vezane uz valutne nerazmjere i deviznu likvidnost, moraju pronaći odraza u marži tj. razlici aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. U našem slučaju, još važniji faktor su troškovi rizika koji zbog uglavnom dobro poznatih regulatornih, pravnih i političkih rizika sprječavaju brže zatvaranje „škara“ razlika u kamatnim stopama.

>>>Negativne kamatne stope, ciljana stopa BDP-a i inflacija iznad dva posto na skupu Feda

Prema tome, negativne kamatne stope jesu realnost; pojavljuju se na tržištima novca i državnih obveznica, no ne i hrvatskih obveznica. I tamo gdje se pojavljuju, vjerojatnost da će prevladati negativna kamatna stopa na kredite nije velika, jer prvi je preduvjet da kamatne stope na izvore sredstava padnu u negativnu zonu. To se događa iznimno, u nekim zemljama, i za neke klijente s velikim viškovima sredstava. Međutim, tamo gdje se dogodi takav trend na ulazni trošak sredstava nadograđuju se drugi troškovi koji kamatne stope na kredite u pravilu prevode u pozitivnu zonu. Stoga se za pojavu negativnih kamatnih stopa na kredite u budućnosti moraju steći tri preduvjeta koja, u slučaju Hrvatske, za sada nisu u domeni realnoga. Prvo, monetarna ekspanzija ECB-a trebala bi se pojačati, tako da referentne stope padnu još dublje u negativnu zonu. Drugo, rizik hrvatske države trebao bi se smanjiti tako da obveznički prinosi padnu u negativnu zonu, i treće, nakon ulaska u europodručje ne bi bilo dovoljno da se otklone naši specifični regulatorni troškovi, već bi i troškovi rizika trebali pasti na razine koje bi bile usporedive s najrazvijenijim zemljama članicama, a to za sada nije realan scenarij.

HUB