Ray Dalio, utemeljitelj najvećeg svjetskog hedge fonda Bridgewater Associates, u novom eseju objavljenom 28. kolovoza na LinkedInu povlači paralele između aktualnog stanja globalne ekonomije i Velike depresije u 1930-im godinama.
On kao najvažnije sile današnjice navodi “kraj dugoročnog ciklusa zaduživanja” koji stiže nakon što središnje banke ostanu bez “municije” za poticanje ekonomije. Golemu nejednakost između bogatih i svih ostalih, političku polarizaciju i uzdizanje nove sile, Kine, koja remeti aktualni svjetski poredak dok izaziva američku hegemoniju.
Dalio u eseju ponavlja što čitatelji Grabancijaša već znaju, u tijeku je završetak tipičnog ekonomskog ciklusa koji u pravilu traje između 10 i 12 godina. S izuzetkom Feda, sve su vodeće banke svijeta uhvaćene u ograničenom manevarskom prostoru s kamatnim stopama za financijski sustav blizu ili ispod nule. Suočene s usporavanjem globalne ekonomije, pojedine središnjice pripremaju ili su već isporučile nekonvencionalnu monetarnu politiku koja je sve više u skladu s principima Moderne monetarne teorije.
>>>Stiže nova shema ‘diskriminatorne monetarne politike ECB-a’
Kako piše filantrop, “drugim riječima, središnje banke imaju ograničenu sposobnost poticanja, postoji velik polaritet u bogatstvu i politici te sukob između rastuće svjetske sile Kine i postojeće svjetske sile SAD-a. Ako/kad dođe do ekonomskog usporavanja to će prouzročiti ozbiljne probleme na način koji je analogan modalitetima s kojima su ta tri utjecaja izazvala ozbiljne probleme u kasnim 1930-im godinama”.
>>>Dalio: monetarna politika kakvu poznajemo je na umoru i zamijenit će je nešto poput MMT-a
Dalio čitatelje poziva da se detaljnije informiraju o ekonomskom kontekstu Velike depresije dok povlači nekolicinu konkretnih paralela, uključujući da su izdaci za zdravstvo i mirovine u brojnim dijelovima svijeta veći od proračunskih prihoda nužnih za njihovo održavanje i da su prinosi na obveznice blizu ili u inverziji za sve tri vodeće svjetske ekonomije.
Tu su, dakako, i nacionalizam i populizam čije lekcije s kraja 30-ih godina prošlog stoljeća u Europi nitko normalan ne želi ponoviti.
Milijarder zato ponavlja lekciju iz monetarne politike, odnosno još jednom podcrtava da velika većina novca koji središnje banke stvaraju za financijski sustav ostaje u financijskom sustavu gdje pospješuje “inflaciju” cijena na tržištima dionica i nejednakost u bogatstvu dok istovremeno ima deflatorni i depresivan učinak na od svježeg novca depriviranu realnu ekonomiju.
>>>Hrvatska je europski prvak u prekarnoj zaposlenosti: DZS
Navedeno je relativno snažno izraženo u Europi gdje je Komisija provela samoubilačke “strukturne reforme” na tržištu rada, što je upareno s damperskim, ali prokleto konkurntim mjerama aktivnog zapošljavanja rezultiralo radom bez radnog odnosa (sužanjstvo, ako pažljivije razmislite), gubitkom pristojnih ugovora i plaća za generacije Europljana i potvrdilo da prekarni poslovi stvaraju prekarne ekonomije. Europska središnja banka je kroz svoje programe tiskanja novca zamislila više od 2.5 bilijuna eura u nastojanju da inflaciju cijena (pa tako i plaća) podigne na razinu od blizu, a od nedavno i iznad 2 posto u srednjem roku. Stopa je prema prvim podacima za kolovoz ostala na “stabilnih” 1%.
>>>Finska: otvaramo raspravu o ‘ekonomiji blagostanja’, očekujemo da je nastave RH i Njemačka
Dalio u za njega poslovično poučnom i detaljnom eseju također podržava gledište drugih investicijskih veterana da će središnje banke “printati k’o lude” zbog čega će zlato zlata biti vrijedno. On vjeruje i kako će središnje banke aktivno financirati deficite, što, ako ćemo iskreno i informirano, već čine u dobrom dijelu razvijenoga svijeta. Primjerice, Engleska banka je kamate na novostvoreni novac vratila riznici.
