Bill Gates u srijedu je objavio osvrt o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju s naslovom “Tri teške istine o klimi” koji predstavlja za njega radikalni odmak od uobičajenih, zastrašujućih ili katastrofalnih predviđanja.
Esej odbacuje propovijedanje neposrednog klimatskog usuda i zagovara klimatske politike čija je svrha poboljšanje ljudskih života i sprječavanje patnje, a ne isključiv fokus na ograničavanje temperature ili stakleničkih emisija.
“Postoji pogled na klimatske promjene koji glasi ovako: ‘Za nekoliko desetljeća, kataklizmičke klimatske promjene će desetkovati civilizaciju. Dokazi su posvuda oko nas – samo pogledajte sve toplinske valove i oluje uzrokovane porastom globalnih temperatura. Ništa nije važnije od ograničavanja porasta temperature,'” piše Gates u uvodu.
“Srećom za sve nas, ovaj pogled je pogrešan. Iako će klimatske promjene imati ozbiljne posljedice – posebno za ljude u najsiromašnijim zemljama – neće dovesti do propasti čovječanstva. Ljudi će moći živjeti i napredovati na većini mjesta na Zemlji u doglednoj budućnosti. Projekcije emisija su pale, a uz prave politike i ulaganja, inovacije će nam omogućiti da emisije još više smanjimo,” dodaje na iznenađenje mnogih.
Gates nastavlja da naracija usuda i fokus klimatske zajednice na kratkoročne ciljeve emisija resurse preusmjerava “s najučinkovitijih stvari koje bismo trebali činiti kako bismo poboljšali život u svijetu koji se zagrijava”.
Umjesto toga predlaže fokus na metriku koja je važnija od emisija i temperature: poboljšanje života.
“Za najsiromašnije, najveći problemi i dalje ostaju siromaštvo i bolesti, a klimatske promjene su dodatni, ali ne i jedini ili najveći izazov.”
“Tri teške istine o klimi”
Milijarder ocrtava “tri zbilje” koje bi trebale voditi učinkovitiju klimatsku strategiju.
Prva je da je zagrijavanje neizbježno i da svijet vjerojatno neće ostvariti cilj od 1,5°C postavljen u Pariškom sporazumu.
Gates citira trenutni konsenzus koji sugerira da će prosječna temperatura Zemlje do 2100. izgledno biti između 2°C i 3°C viša nego 1850. godine, ali i ističe potencijal inovacija i tehnološkog napretka u ublažavanju posljedica i “najgorih scenarija”.
Navedeno ilustrira činjenicom da su predviđene globalne emisije za 2040. godinu smanjene za više od 40% u posljednjem desetljeću, uglavnom zato što je Zelena premija (razlika u cijeni između čistih i prljavih tehnologija) dosegla nulu ili postala negativna za izvore poput solarne energije ili energije vjetra.
Druga postulirana “istina” je da ulaganja u prilagodbu moraju biti fokusirana na borbu protiv siromaštva i bolesti.
Sredstva za borbu protiv klimatskih promjena stoga bi se trebala usmjeriti na ono što donosi najveći boljitak: priuštivu eliminaciju svih stakleničkih plinova i smanjenje ekstremnog siromaštva kroz poboljšanja u poljoprivredi i zdravstvu.
Prema njegovom reformiranom gledištu novac posvećen manje učinkovitim klimatskim projektima bolje bi poslužio i imao značajniji utjecaj ukoliko bi se preusmjerio na smanjenje siromaštva i eradikaciju bolesti.
Treća “istina” je da gospodarski rast predstavlja najbolju strategiju prilagodbe za siromašne dijelove svijeta.
Ulaganja u poljoprivredu u siromašnim, pretežno agrarnim ekonomijama su “najbolja kupnja” za prilagodbu. Inovacije poput sjemena otpornog na klimatske promjene (npr. kukuruz u Keniji), gnojiva s nultom emisijom i poljoprivrednih savjeta vođenih umjetnom inteligencijom (AI) mogu dramatično povećati prihode poljoprivrednika i njihovu otpornost na ekstremne vremenske prilike.
Indirektne smrti od prirodnih katastrofa (poput bolesti koje se prenose vodom – kolera, rotavirus – nakon poplava) danas su veći problem od izravnih smrti (poput utapanja). Zato ulaganja u zdravstvene sustave i infrastrukturu za čistu vodu moraju ići ruku pod ruku s klimatskim naporima.
Zaključak i preporuka
Gates osvrt zaključuje osvježavajućim pozivom globalnim liderima da napuste narativ usuda i usvoje realističan pogled na klimatske promjene.
Preporučuje rigorozno i numeričko razmišljanje o tome kako maksimalno iskoristiti ograničena sredstva za najranjivije ljude, rješavajući klimatske promjene, siromaštvo i bolesti razmjerno patnji koju uzrokuju.
Reakcije
Očekivano, promjena perspektive izazvala je instant osude alarmista i pobornika klimatskog usuda.
Jedan od najistaknutijih predstavnika navedenog kampa, klimatski znanstvenik Michael Mann čija se predviđanja uporno odbijaju materijalizirati u zbilji, oštro je kritizirao osvrt karakterizirajući ga “užasavajućim”.
Naveo je da Gates poseže za “mekim poricanjem” klimatske znanosti i da esej pruža kredibilitet protivnicima dekarbonizacije.
Negativno je reagirao i profesor Jeffrey Sachs znamenit po svojim gledištima o povodima i uzrocima rata u Ukrajini te fokusu na ublažavanju nejednakosti i iskorjenjivanju siromaštva.
“Nema razloga suprotstavljati smanjenje siromaštva klimatskoj transformaciji. Oboje je potpuno izvedivo… ako se lobi naftnih kompanija stavi pod kontrolu,” rekao je oslikavajući Gatesov osvrt kao “besmislen, nejasan, nekoristan i zbunjujući.”
Promišljanja o “klimatskim istinama” s druge je strane pozdravio znameniti danski profesor Bjorn Lomborg koji postojano upozorava da klimatski alarmizam rezultira anksioznim životima i lošim politikama.
Politički znanstvenik esej je nazvao “sjajnim” i “hrabrim” zbog osporavanja prognoze sudnjeg dana. Složio se s glavnom pretpostavkom da će usredotočenost na gospodarski rast i borbu protiv siromaštva i bolesti u konačnici biti najvažnija za siromašne u svijetu.
Gatesov pomak neposredno je pozdravila i Kristie Ebi čiji je glavni fokus utjecaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje.
Izrazila je slaganje da bi se međunarodni pregovori o klimi trebali usredotočiti na poboljšanje ljudskog zdravlja i dobrobiti, iako je dovela u pitanje Gatesovu pretpostavku da će svijet ostati statičan jer se mijenja samo jedna varijabla.
Grabancijaš se pak priklanja komentatorima i znanstvenicima koji promišljaju da je Gatesov zaokret isključivo strateški, smirujući, budući da se postojano zazivanje neposrednog usuda koje su forsirali ili nastavljaju siliti mnogi proricatelji i alarmisti pokazalo kontraproduktivnim i otuđujućim – slabeći cilj i agendu.
Grabancijaš | Heatmap | Newsweek | PBS
Povezane vijesti
Grabancijaš djeluje s integritetom, neovisnošću i slobodom od pristranosti.